Rosewhite's diary

30.11.2007., petak

I'll be back

Evo, kako je škola počela ne stignem ništa. Ni pisati, ne stignem čak ni na internet. Jako mi je žao zbog toga, ali obećajem vam pisat ću ponovno, moram se samo malo organizirati. Kad počinu praznici opet ću biti u top-formi. Sorry narode, stvarno. Ali obećavam vam, čvrsto, da ću pisati opet.
Volim vas sve, pogotovo Maggie jedna pusa
cmook

- 20:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.09.2007., petak

Pravo lice Maye Courage

Zinula sam od zaprepaštenja. Što je ta Bellatrix rekla? Maya je Voldemortova ljubavnica? Je li to kakva šala ili nešto slično?
-Am, bilo bi najbolje da odemo odavde.-prošapće mi Daniel na uho.
-Molim?-upitala sam ga.-Ne, želim ostati ovdje. Moram čuti što se događa.
Maya se samo nasmiješila.
-Vidim da je moja draga prijateljica malo istraživala.-nasmije joj se u lice.-Kako si saznala?
-Oh, oduvijek sam voljela istraživati tuđe misli, pa i tvoje, Maya.
Na Mayinom licu pojavilo se zaprepaštenje, strah i užas.
-Kako to misliš?
-Doznala sam pravu istinu o tebi. Ti dobro znaš da je Maya Courage bila draga prijatejica Toma Riddlea prije 50 godina, a isto tako dobro znaš da sam njezina najbolja prijateljica bila ja. A onda su, kad je već odavno otišla iz Hogwartsa, Mayu Courage osudili za korištenje neoprostive kletve, Avade Kedavre, i ona je bila osuđena na doživotnu robiju u Azkabanu. A onda je... nekim čudom... pobjegla. Kako? To se nikad ne zna. Njezino mrtvo tijelo su pronašli nakon nekoliko dana u blizini Azkabana. Još i dan danas tvrde da su dementori ubili Mayu Courage. No Maya Courage nije bila mrtva. Ona je, uz pomoć svog drgaog prijatelja-tu je kimnula na Voldemorta.-opsjela tijelo malene djevojčice i zadržala se u njem. Djevojčica je umrla, ali Maya Courage... Maya Courage je živjela skrivena u bivšoj kući lorda Voldemorta. Premalena, preslaba da bi ustala i pomogla bilo kome. Ili se samo izdajnički skrivala?!
-Ja se nikad nisam skrivala!-vikne Maya.
-Ali nisi ni trunula u Azkabanu za slavu lorda Voldemorta.
-Da, nisam. Jer sam bila dovoljno pametna da pobjegnem.
-I da se skrivaš u njegovom dvoru! To je zbilja bilo pametno, i hrabro....
-Dosta, Bella, prekini! Maya je sada ovdje, u Rosewhiteu, gdje nam okuplja pristaše.-prekine Voldemort tu svađu.
-Samo zato što je Dumbledore bio dovoljno pametan da se sjeti tko je bila Maya Courage. Ne bi li nam bilo bolje da okuplja pristaše u Hogwartsu? Ovdje su svi ionako uz onu Lujizu Brown i Simone Goldberg, ili su uz onu malu izdajničku kučku Amandu Harrison.
-Dat ću ja njoj izdajničku kučku...-promrmljala sam bijesno.
-Am, smiri se.-prišapne mi Daniel.- Moramo biti mirni da se ne odamo, inače...
Zašutio je ostavivši prijetnju da visi u zraku, kao mač koji bi ti se svakog trena mogao spustiti za vrat.
-Uz Lujizu ili mene, svejedno je.-reče Voldemrot.-Ionako su uz zlo. Barem nisi uz Dumbledorea.
-Ili Pottera i Harrisonicu.-reče Bellatrix.-Ta prokleta dječurlija kao da vlada svijetom. Kad se samo sjetim... Što su nekad bili Potterovi?! Nitko i ništa! A gle sad! Njihov sin je najpoznatiji mali skot! I Harrisonica... Tko bi rekao da mala neće stati uz svoju majku? Izdajnička kučka! A Lujiza ju ne može ubiti i otkloniti nam barem tu opasnost s vrata!
-Baš sam govorio Mayi, kako bi bilo da ubijemo Harrisonicu?
-Mislim da bi to bila dobra ideja.-nasmiješi se lukavo Bellatrix.-Tada bi nam Lujiza bila dužna, no mislim da je bolje ostaviti Browneicu da počisti sama svoje smeće.
Grizla sam usnice i stiskala šake, poželjela sam nasrnuti na njih. Ugušiti Mayju, koja je tako izdala Rosewhite, Strallmana, Dumbledorea, sve njezine prijatelje... i mene.
-Lujiza će se već sama snaći.-reče Maya.-A ja bih trebala ići. Obećala sam Ledi da ću se brzo vratiti.
-Tko ti je Leda?-upita Voldemort.
Maya najednom porumeni u licu i stade zamuckivati.
-Pa... to je... moja prijateljica.-reče naposljetku.
Bellatrix prasne u smijeh. Maya ju ljutito probode pogledom.
-No, Bella, prestani!-reče Voldemort.-Mi, Maya, moramo ići. Moram te zamoliti da pripaziš na Maggie, moju kći.
-U redu, Gospodaru.
-S kim se ona druži?
-Oh, Gospodaru... mlada Maggie ne shvaća baš što su bitne stvari u životu.
-S kim se druži, Maya?
-S Amandom, Gospodaru. Amandom Harrison.
Činilo se kao da će Voldemort eksplodirati. Stojao je šutke od zaprepaštenja, a izgledao je kao da će buknuti kao krijesovi što se pale na ivanjsku noć.
-Maya, dajem ti novi zadatak.-reče naposljetku.-Želim da urediš tako da se Maggie i Amanda posvađaju, želim da Margaret Ann približiš meni. Ne želim da Maggie ima ista shvaćanja kao i Harrisonica. Učini što je potrebno, ali ne želim da nijedna od njih stradaju. Ne želim da se moja Maggie druži s... S takvim ološem! Jasno?
-Ali, Gospodaru... Njih je nemoguće rastaviti, neprestano su zajedno... Kako da ih uopće odijelim jednu od druge? To je nemoguće... Nemoguće... One kao da su sestre!
-Želim da se mrze! Jasno? Da se ne podnose! Kako ćeš to uraditi, to je tvoja stvar. Dajem ti odriješene ruke. Ali ne želim da se moja Margaret Ann druži s njom!
-Da, Gospodaru!
-Dođi, Bellatrix, idemo!
Aparatirali su se i nestali. Maya se obazrela još koji put oko sebe, onda je navukla krinku i požurila. Nestala je iz našeg vidokruga prije nego što je novi val udario o hridi. Daniel je skinuo s nas plašt nevidljivosti. Oboje smo šutjeli, no njegov pogled mi je dovoljno govorio...

-Lažeš, Amanda!-reče mi Maggie.-Tu si priču sad izmislila i zbilja mi ju namjeravaš prodati?!
Gledala sam u Magie blijeda i iznenađna. Ovo što je ona rekla bilo je kao da mi je netko privezao omču oko vrata i stao me gušiti. Nisam mogla izgovoriti niti jednu riječ. Zaklela bih se, dala bih obje svoje ruke u vatru, da će mi Maggie povjerovati kad joj kažem što sam vidjela, kad joj kažem za razgovor između Maye i Voldemorta i one Bellatrix. No, ona mi nije vjerovala. Kako? Zašto?
-Molim?-jedva sam uspjela promucati.-To je istina, Maggie. Zašto bih ti lagala?
-Zbog ovoga.-reče ona i otvori svoj kovčeg u kojem je držala svoje najveće blago: plašt koji joj je poklonio Voldemort. No kovčeg je sad bio prazan.
-Zaboga, Maggie, gdje ti je plašt?-vrisnula sam iznenađena.
-Da, i ja sam bila isto tako iznenađena kad sam vidjela da ga nema, a onda mi je Maya rekla da je vidjela tebe s njim. Odlučila sam provjeriti je li istina to što mi kaže i gle, čuda!
Otišla je tad do mog kovčega, izvukla ga je ispod kreveta, otvorila ga i izbacala iz njeg neke moje stvari i s dna kovčega izvukla svoj crni plašt. Otvorila sam usta.
-I sad si izmislila tu priču da ti ja povjerujem, a dobro znaš da taj plašt čuvam kao oko u glavi, ne bih ga ni rođenoj sestri dala bez pitanja. A ti si ga uzela... samo tako! Nisi me ni pitala!
-Maggie, ja nisam uzela taj plašt! Maya ti laže! Ona je s Voldemortom, radi za njega. Maggie, vjeruj mi, molim te! Žele nas posvađati jer Voldemort ne može poodnijeti da se ti, kao njegova kći, družiš sa mnom. Molim te, vjeruj mi, Maggie!
Ona me gledala jedan tren. Jedan dugi tren.
-Ništa ti ja ne vjerujem! Ti si lažljiva kučka!-vrisne mi u lice, izađe iz spavaonice i zalupi vratima najjače što je mogla.
Bacila sam se na krevet.
-Odlično, još jedna koja misli da sam kučka. Mogle bi osnovati klub!-promrmljala sam.

-Koji je tvoj problem?!-vrisnula sam i gurnula Mayu na krevet. Bile smo same u spavonici, njezinoj spavaonici.
-A koji je tvoj problem?-upita me ona ustajući se i popravljajući pelerinu.-Otkud ti pravo da me napadaš i urlaš na mene?
-Otkud tebi pravo da lažeš Maggie da sam ja uzela njezin plašt i otkud ti pravo da taj isti plašt staviš u moj kovčeg?
Ona me gledala kao da sam upravo rekla nešto zbog čega bi me mogli smjestiti u luđačku košulju.
-Ne znam o čemu govoriš.-reče ona hladno i nastavi slagati svoju odjeću.
-Znaš ti jako dobro o čemu ja govorim! Nemoj se praviti glupa!
-Amanda, lijepo te molim da prestaneš pričati gluposti i izađeš iz moje spavaonice.
-Ne pričam ja gluposti! Znam ja jako dobro tko si ti, Maya Courage! To si od njega dobila zapovijed da nas posvađaš, zar ne?
Maya se naglo trgnula. Primjetila sam to iako mi je bila okrenuta leđima. Zatim se brzo pribrala.
-Amanda, ja zbilja ne shvaćam o čemu ti govoriš. Objasni mi!
-Hoćeš da ti objasnim? Hoćeš da ti objasnim?-urlala sam. Bila sam bijesna u tolikoj mjeri da mi se čeljust kočila, a šake tresle.-Misliš da zbilja nitko nije vidio ni čuo onaj razgovor između tebe, lorda Voldemorta i Bellatrix u Rosemaryju?! Zar to zbilja misliš, Maya? E pa netko jest čuo... Čula sam svaku, ali baš svaku riječ vašeg razgovora! I ne pokušavaj mi lagati! Ono što pokušavaš neće ti uspjeti! Maggie će doznati istinu, makar mi to bilo posljednje što ću učiniti!
-Maggie ionako već jest na strani zla. A ti? Ti si ostala na svojoj dobroj strani, Amandice. Uskoro ćeš na njoj ostati sama!
-Ne, nisam još sama. Dok ima profesora Strallmana i profesora Dumbledorea tama nikad neće pobijediti!
Maya naglo problijedi.
-Otići ćeš kod Strallmana?
-Ako bude bilo potrebno, da, hoću.
Izašla sam iz spavaonice i ušla u društvenu. Odjednom sam iza sebe začula užasnut vrisak, dolazio je iz naše spavaonice. Brzo sam otrčala tamo i vidjela Melissu kako kleči skvrčena na podu. Imala je iskolačene oči i vrištala je od užasa. Ozzie i Ophigeniya stojale su postrani, kao da su sleđene. Znala sam da su zbunjene i prestrašene.
-Što ti je?-upitala sam potrčavaši prema Melissi.-Mel, što ti je?
Ona nije mogla govoriti. Vrištala je na podu i držala se za grlo. Kao da ju nešto guši. Oči su joj bile iskolačene, a u njima sam vidjela užas i borbu za život.
-Melissa, što ti je?-vrisnula sam od užasa.
Ona nije odgovarala... Pokušavala je nešto skinuti sa svoga vrata. Nešto što ju guši... Samo što je to? A tada sam vidjela... Bila je to moja ogrlica. Ona ista koju sam dobila za rođendan, ona s prekrasnim kamenom, ona ista koju je Melissa posudila od mene... Prestrašeno sam ju gledala, a onda sam joj brzo pritrčala i otkinula ogrlicu s njezina vrata. Melissa je zahriptala i srušila se na pod.
-Upomoć!-vrisnula sam.

Nastavit će se

p.s. Jooj, kako volim napisat ovo Nastavit će se ... roflroflrofl
Uglavnom, svaki moj post se nastavlja tako da to i nije potrebno pisat, ali to mi predstavlja takav gušt... lud
Uživajate, ljudovi... Cmook wavezujo
- 22:52 - Komentari (41) - Isprintaj - #

14.09.2007., petak

Vjetar koji nosi iznenađenja

-Amanda, ustani!-drekne nečiji glas, i nešto me udari po obrazu.
-Ok, evo za pet minuta.-rekla sam i okrenula se na drugu stranu.
-Ne za pet minuta, odmah!-drekne Maggie i poškaklja me nečim po tabanima.
-Maggie, goni se. Melissa, daj joj reci!
-Mel nije tu.-reče Ophigeniya.-Otišla je na doručak.
-Ophigeniya, skloni to čudo od mene.-vrisnula sam pokrivši se preko glave jer me Maggie škakljala po vratu.
-Daj, Am, diži se, danas idemo u Rosemary. Sjećaš se? 25. studeni, dan za polazak u Rosemary, party, zabava i tako to. Ustani se!
-Ok, ok.-promrmljala sam i uspravila se u krevetu. Tad sam vidjela da Maggie u ruci drži metlu.-Što ti je to?
-Ah, tvoj Nimbus.
-Što ti radiš s mojim Nimbusom?
-Malo sam letila.
-Letila? Zašto si letila?
-Što te briga?! Nimbusu se nije ništa dogodilo, savršeno je dobro. Samo sam ga malo posudila, neću ga pojesti!
-Aha.-promrmljala sam i legla natrag u krevet.
-Amanda Harrison, ako se odmah ne ustaneš zakrenut ću ti vratom. Polazimo za sat vremena, a ti još nisi ni doručkovala.
-U redu, Margaret Ann Riddle, ustala sam se!-promrmljala sam glavom zabijenom u jastuk. Čula sam kako Ozzie kikota. Mogla sam već zamisliti Maggieno lice i paru kako joj suklja iz ušiju.
-Znaš da mrzim kad me zoveš punim imenom.-reče ona samo i gurne Nimbus pod moj krevet. U sebi sam se tiho nasmijala.

Maggie je u potpunosti imala pravo, trebala sam se ranije ustati. Stojala sam ispred ogledala, raščupane kose i još u pidžami, trljajući zube. Maggie je nanosila sjajilo na usne. Bili smo se vratili s doručka, a ja sam bila glavna atrakcija, sva neispavana i s podočnjacima veličine kineskog zida. McWayneica je prošla pored mene i zamalo mi otkinula glavu, i to pogledom. No nije mi mogla oduzeti bodove, kao ni Proux, jer nigdje u školskom pravilniku ne piše da ne smiješ biti u pidžami za vrijeme doručka. Baš sam bila navlačila pelerinu i to onu najtopliju koju imam jer vrijeme vani je prijetilo snijegom, kad se iz naše spavaonice začuo vrisak. Brzo sam poletjela tamo sva upetljana u pelerinu.
-Što se događa?-upitala sam. Sve cure su bile u spavaonici: Ozzie, Melissa, Maggie i... Ophigeniya koja se grčila na podu i ispuštala zvukove gušenja.
-Što joj je?-vrisne Maggie.
-Ne znam.-reče Ozzie i priđe Ophigeniyi.-Mislim da... Mislim da ima još jednu viziju.
U tom trenu Ophigeniya se trgne i padne na pod. Izgledala je premoreno, oči su joj bile izgubile onaj poznati sjaj i sad su postale sive, kosa joj je bila raščupana, a glas promukao kad je zahripala:
-Vode...
Mel je brzo poskočila i nasipala joj vode iz vrča što ga je držala na svom noćnom ormariću.
-Što je bilo, Ophigeniya?-upitala sam.-Što si vidjela?
Ona me gledala jedan dugi trenutak. Zatim je pogledala i ostale cure kao da se odlučuje što da nam kaže.
-Mayu.-reče naposljetku.-Vidjela sam Mayu.
-Mayu?-upita Maggie.-Mayu Courage?
-Da, nju. Poznaš li ijednu drugu?
-Pa ne...-reče Maggie polako kao da je se boji.-Gdje je bila?
-Bolje pitanje je s kim je bila. S lordom Voldemortom! S njim sam ju vidjela. Stojali su na nekom groblju, a iza njih se prostirala visoka i velika kuća. Bila je sva obrasla u bršljan i mahovinu, ali bila je jako velika. I jako tamna. Neka crna bogataška kuća.
-Pa što su Maya i lord Voldemort tamo radili?-upita Melissa.
-Otkud da ja znam?-vrisne Ophigeniya.-Stojali su tamo i nešto pričali. I onda ju je Voldemort poljubio u čelo i Maya se nasmiješila. I onda... Onda je došla ta neka žena. Sva u crnom i vrisnula je na nju, a Voldemort joj je odgovorio:
-Bella... Bellatrix, molim te, smiri se.
A ona je nasrnula na Mayu i tad... Tad je sve nestalo, a ja sam ponovno bila tu, u spavaonici.
Pogledala sam u Maggie, a ona je izgledala užasnuto. Nikako nisam mogla razumjeti što se događa u njezinoj glavi. Pogledala sam tad i Melissu i Ozzie, a one su izgledale zbunjene i preplašene u isti mah, baš kao i ja.
U tom trenu netko bane u spavaonicu:
-Hajde, idemo!-reče Isabell.-Vrijeme je za polazak.

Rosemary je bilo mjesto kao s razglednice. Male, seoske kućice tiskale su se jedna do druge sa sivim krovovima i prozorima obojenima u raznolike boje; crvene i zelene, ljubičaste, žute i kojekakve druge. Bilo je i mnoštvo trgovina: Williamova kuća zabave, Potreptštine za školske dane gospođe Malcolm, Dućan psina gospodina Globusa, Pelerine madame Elise i mnoge druge, a tu i tamo bi izvirio i pokoji kafić. Najpoznatiji za učenika Rosewhitea bio je Čarobni kotlić, a onaj u kojeg su zalazili ljubavni parovi, kao što su Michael i Leda ili Marco i Amber ili možda Dante i onaj njezin zgodan tip sa stranim naglaskom, bio je Luna. Ipak, ono što me najviše začudilo bilo je kad sam Mayu vidjela kako zalazi u onu gostionicu na kraju Rosemaryja, gostionici je ime bilo Troglava psina, a svima je bila poznata kao okupljalište kojekakvih stvorova zla diljem zemlje.
Pogledala sam u Maggie i Melissu, no one nisu bile primjetile Mayu. Bile su previše zabavljene poštom pokraj koje smo prolazile i oko koje se širio neugodan vonj, vjerojatno zbog sova.
Melissa, Maggie i ja smo posjetile Dućan psina gospodina Globusa gdje se Maggie opskrbila svim mogućim potrpštinama za njezino izazivanje nevolja, svratile smo i u Potrepštine za školske dane gospođe Malcolm gdje je Mel pod hitno morala kupiti novo pero. Ja sam za to vrijeme odvukla Maggie u Williamovu kuću zabave odakle smo izašle punih ruku, posvuda iz pelerine virile su nam čokoladne žabe, grah sveukusnjak, ušečerne lizalice, čokolade s karamelom i malene tortice od bundeve. Na kraju smo otišle u Čarobni kotlić i naručile tri velike krigle pivoslaca.
Sat vremena poslije susrela sam Daniela. Prošetali smo se, a on mi je rekao da bi me volio odvesti na neko tajno mjesto. Uskoro smo izašli iz sela, a put je vodio pokraj nekog imanja obraslog u korov i ograđenog žičanom ogradom, tamo u daljini bila je šuma, a ispred nje velika livada. Daniel me vodio baš na tu livadu. U sredini je bilo veliko razgranato stablo. Grane su mu bile gole jer već je bio kraj mjeseca studenog. Ispred tog stabla nalazio se veliki panj, a ako biste se okrenuli prema jugu u vas bi sjalo slabo sunce, a vi biste, tamo u dalekoj onoj daljini, vidjeli stijene i kamenje i more kako se propinje i pjeni. Mogli ste osjetiti onaj poznati slani miris i čuti kako valovi pjevaju svoju pjesmu, ili su to pjevale sirene i Neptunove princeze. Pjesma je bila tako meka i nježna, kao da slušate more kako pjeva tužnu baladu. Daniel me zagrlio.
-Kako si otkrio ovo mjesto?-upitala sam ga nakon nekoliko minuta tišine.-Prekrasno je.
-Bilo je to sasvim slučajno, kad sam tek prvi put došao u Rosemary. Uvijek volim rado doći ovamo, potpuno te smiruje kad tako gledaš u more.
Kimnula sam glavom i opet zašutjela. Imala sam osjećaj kako je ovo onaj trenutak kada bih trebala Danielu spomenuti Božićni bal. Bal se trebao održati za mjesec dana, bilo je pravo vrijeme da mu to spomenem.
-Daniele!-rekla sam mu tiho.
-Molim?
-U vezi Božićnog bala...
-Da?-upita on, a glas kao da mu je odavao nekakvo zgražanje i nesigurnost.
-Želiš li ti...-počela sam, a on me prekine:
-Pst... Samo tren... Mislim da netko dolazi!
-Molim?-upitala sam.
-Netko dolazi! Brzo!
Tad je odnekud iz pelerine izvukao srebrni plašt i zaogrnuo nas.
-Što je to?-upitala sam.
-Plašt nevidljivost. Pst! Šuti! Čuješ li glasove?! I korake?!
I zbilja, tad sam čula... Netko je govorio i približavao se proplanku. Tamo na rubu šume pojavile su se dvije pojave. Jedna muška, a druga ženska. Došle su na proplanak zavijene u crne pelerine. Žurili su. Kad su vidjeli da nikog nema, došli su u sjenu onog drveta. Daniel i ja smo se odmakli pazeći da ne proizvedemo neki glasan zvuk po kojem bi nas prepoznali. Tad su skinuli krinke s lica. Muška osoba je bila visoka i mršava, blijeda u licu. Nosa i ustiju kao da nije imala, umjesto nosa imala je samo dva malena proreza, a usana nije imala, oči tom stvoru bijahu crvene kao krv koju je ta spodoba tako često prolijevala. Prsti mu bijahu dugi, lopovski, a među njima je prevrtao štapić. Taj stvor bijaše, glavom i bradom, i svim ostalim dijelovima tijela, lord Voldemort. A ona ženska osoba bijaše... Bijaše... Maya Courage. Zinula sam od zaprepaštenja. Znači da je Ophigeniya imala pravo...
-To je... To je... lord Voldemort.-čula sam kako je prošaptao Daniel. Glas mu je odavao zbunjenost i začuđenost, ali nikako strah. To me zbunilo. Zar ga se ne boji?
-Radije šuti!-prošaptala sam.
-Maya, ovo nikako nije dobro mjesto da se sastajemo.-reče Voldemort.
-Preostaje li mi išta drugo? Iz Hogwartsa sam morala otići. A ovdje je sigurno. Tko će pretpostaviti da bi lord Voldemort došao u SAD?
-Mislio sam da nije sigurno zbog tebe. I u Americi znaju tko sam ja. A uostalom, tu je i moja kći, Maggie. Ne bi bilo dobro da ona sazna... Znaš već što. Osim toga, tu je i ona Lujiza Brown.
-Što imaš protiv Lujize? Obavlja svoj posao gotovo jednako dobro kao i ti. A uostalom, tu je i njezina kći Amanda Harrison. Protiv nje bi mogao imati štošta, zar ne?
-Što misliš, kad bih ubio malu Harrisonicu, bi li mi draga prijateljica Lujiza bila zahvalna?
-Ne znam, ali radije ne bih dirala u Amandu.
-Zašto ne? Nije ti valjda prijateljica?
-Ne, naravno da ne.-reče Maya smeteno.-Zašto bi mi bila?
-Takvu te volim.-nasmije se lord Voldemort i poljubi ju u čelo.
Tad se odnikale stvori neka druga ženska osoba, zavijena u crnu peleirnu.
-Tako dakle!-vikne ona skinuvši krinku.
-Bellatrix!-reče lord Voldemort.-Otkud ti ovdje?
-Samo sam svratila, Gospodaru.-nasmije se ona.
-Uhodiš li ti to mene?
-Ja Vas? Nikada, Gospodaru. Nikada! Ah, mlada Courageica! I sumnjala sam da se s njome sastajete.
-Što li ti, Bella, imaš protiv mene?-vrisne na nju Maya.
-Zašto misliš da bih ja imala išta protiv tebe?-reče Bellatrix s visoka.-Zar zaista misliš da se cijeli svijet vrti samo oko tebe?
-Bellatrix!-reče lord Voldemort.-Jesi li ti to mene uhodila da vidiš u kakvom sam ja odnosu s Mayom Courage?
-Ne, Gospodaru. Nikada. Ja već znam u kakvom ste vi odnosu.
-Zbilja?-upita Maya ironično.
-Naravno da znam. Zna to već cijela Velika Britanija. Što misliš zašto je Maya morala otići iz Hogwartsa? Zato što ona nije Maya Courage. Maya Courage pohađala je školu prije više od pedeset godina. Maya Courage bila je moja najbolja prijateljica. Naravno da znam u kakvom ste odnosu, Gospodaru. Maya Courage je vaša ljubavnica.

p.s. Malo duže mi je trebalo za novi post, ali to je zbog škole. Ispričavam se, nije moja krivnja. Poprilično sam zauzeta, nova škola, novi prijatelji, novi profesori... Trebalo mi je malo da se snađem. Kako vididte, sredila sam linkove. To su ljudi koje sada čitam i čije blogove obavezno pratim. Nadam se da vam se post sviđa! Pusa
- 21:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.08.2007., petak

Kad padne Zvijezda...

-Gospođice Riddle, Harrison vjerujem da su vaši razgovori veoma bitni, no zar ne mislite da ne bi bilo loše da malo PAZITE NA SATU?-dreknuo je Proux.
Bilo je jutro, dan poslije onog događaja u skrivenom hodniku. Imali smo sat Stvaranja rima i čarolija, a ja sam morala pod hitno razgovarati s Maggie. Morala sam joj reći što se dogodilo, bila mi je potrebna njezina pomoć.
-Da, profesore.-rekla sam i zašutjela.
Na kraju sata, Maggie me odvukla u spavonicu.
-Ispričaj mi još jednom što se dogodilo.-reče ona.
Duboko sam uzdahnula, sjela na krevet i ponovila priču. Ona me gledala bezizražajnim izrazom lica.
-Imala si pravo, Maggie. Oh, imala si pravo. Što ću sad, Maggie? Što da učinim?
-Kloni ga se! Makni se od njega, Amanda. Molim te, kloni ga se!
-Ne mogu. Kako da se maknem od njega? Ja... ja njega volim, Maggie.
Maggie me tužno pogledala.
-Ja znam što je to ljubav, Amanda. To nema nikakve veze s ljubavlju. Smrt i ljubav su dva odvojena pojma.
-Ne možeš očekivati od mene da se klonim nekoga s kim hodam.
-Onda prekini s njim.
-Ne mogu to napraviti.
-Želiš li umrijeti?
-Možda on... Možda on nije govorio o meni. Možda mora ubiti nekog drugog.
-Jako pametno, Amanda. Dopustit ćeš da netko strada?
-Razgovarat ću s njim, u redu?
-I time misliš riješiti stvari?
-Pa ne znam baš mogu li riješiti, no razgovor još nikada nikoga nije ubio.
-Za sve postoji prvi put.-slegne Maggie ramenima i iziđe iz spavonice.

-Daniel, Daniel, pričekaj malo, molim te!-viknula sam.
Trčala sam hodnikom, baš mi je bio završio zadnji sat, imali smo Preobrazbu. Daniel i Danny su se okrenuli.
-Oh, gle, gle... Harrisonica! Baš mi je drago vidjeti te.-reče Danny s odvratnim cerekom na licu.
- Da, tvoja ružna faca je i meni popravila dan, Pattersonu.-odbrusila sam mu.
-Hoćete li već jednom prestati?-reče Daniel pogledavši nas oboje.- Trebala si me, Am?
-Da, moram razgovarati s tobom. Nasamo!
-A što ako se ja ne želim skloniti?-reče Danny.
-Onda...-počela sam.
-Prošetat ćemo.-reče Daniel i uhvati me za podlakticu.
Odveo me je do parka, gdje je sjeo na klupu, ja sam ostala stajati. U sebi sam kiptjela od bijesa.
-Zašto uvijek staješ na njegovu stranu?-vrisnula sam na njega.
-Amanda, znaš da nije tako. On mi je prijatelj, a ti si mi... djevojka. Ne želim da se svađate. Zašto ne možete biti prijatelji?
-Kako da budem prijatelj s takvim... takvim kretenom?
-Amanda, molim te. Za mene.
-Za tebe, je li? Za tebe? A što si ti učinio za mene? Pozvao me na Božićni bal? Branio me kad me tvoj prijatelj nazvao Boliverskom nakazom? Dogovorio se sa Salazarom da nekoga ubiješ? Za mene?! Je li to bilo za mene?
-Amanda, ja ne razumijm o čemu ti govoriš.
-Nemoj se praviti blesav. Nešto se čudno događa s tom zmijom, a ti se često družiš s njom. Misliš da nisam primjetila kako je nešto neobično u vezi nje? I čula sam vas... Čula sam vas, Daniel, sinoć. Moram razgovarati s tobom. Daniele, koga moraš ubiti?
On me gledao razrogačenih očiju.
-Oh, ne, ti si krivo shvatila. Sve je to veliki nesporazum.
-Zbilja? Onda očekujem objašnjenje.
-Naravno. To ti i dugujem. Ja... Vidiš, kad sam tek došao ovamo, nisam imao baš mnogo prijatelja, a i nisu me baš voljeli u Andori zbog... Pa zbog toga što nisam baš materijal za Andoru, ako me razumiješ. I tako sam često znao odlaziti u Tamnu šumu. Šetao bih, razgovarao s drvećem i slično. I tamo sam upoznao jednu... jednu jednorožicu. Bila je prekrasna, i uskoro smo postali dobri prijatelji. Zapravo, najbolji prijatelji. Uvijek je bila uz mene, tješila me i bila moj jedini pravi prijatelj. Bolji no što će Danny ikada biti.
-U to ne sumnjam.-rekla sam.
-Da,-nastavi on.-No vidiš, ta jednorožica se sada razboljela, i mislim... Mislim da će umrijeti. Salazarina krv ju održava na životu, no ne zadugo... Volio bih joj pomoći, no ne znam kako. Ne znam što da učinim. Salazara mi je rekla da nema više snage da ju održava na životu i da će jednorožica umrijeti... Rekla mi je da bi bilo najbolje da ju... Da ju ubijem. Tako bih joj, znaš, olakšao muke. To se sinoć dogodilo, i to si sinoć vidjela. No ja ju ne bih mogao ubiti, ne mogu tako nešto učiniti. Žao mi je samo ako si nešto krivo shvatila.
Stojao je i gledao u mene. U meni se sve slamalo. Izgledao je kao dijete koje gubi majku. Nisam ga mogla gledati pa sam spustila pogled na otapalo lišće. Nisam znala trebam li mu vjerovati, laže li, no izgledao je tako... tako slomljeno, kao da mu je potrebna čak i moja zaštita.
-Želim ju vidjeti.-rekla sam naposljetku.
-Molim?
-Želim vidjeti tu jednorožicu.
-Oh, Amanda, ali to je užasan prizor. Jednorog na samrti... Nisam siguran da ti to želiš vidjeti.
-Učini mi to, u redu?
On me gledao. I ja sam gledala u njega.
-U redu.- rekao je.-Čekaj me ovdje u 22 sata, navečer. Tek tada možemo otići u Tamnu šumu. U redu?
-Da, dobro. Bit ću ovdje.-rekla sam, poljubila ga u obraz te otišla.

-Oh, k vragu, Daniele, gdje si?-prošaptala sam pogledavajući na sat. 22 sata su već bila prošla, i to za pet minuta. Možda me prevario? Možda je sve ovo samo trik? Kako mogu sumnjati toliko u njega kad ga tako volim?! Osvrnula sam se. Ne, još nije tu.
-Ah, napokon.-uzdahnula sam kad sam ga vidjela.-Gdje si dosad?
-Imao sam problema s gospodinom Hubertom. Tumarao je po hodnicima govoreći o nekakvoj mišlovci.
Tiho sam se nasmijala u sebi prisjećajući se Maggiene „Mišolovke gospodina Huberta“.
On me uhvatio za ruku i poveo prema Tamnoj šumi. Tiho smo hodali kroz granje i raslinje probijajući se nekim Danielovim putem kojeg ja nigdje i nikako nisam mogla vidjeti.
-Lumos-tiho sam prošaptala jer je tama oko nas bila nepodnošljiva. Daniel je učinio isto.
-Kako se zove?-upitala sam.
-Tko?-reče Daniel.
-Pa jednorožica.
-Ah, da. Htio sam joj dati ime Mliječna staza, ali mi se učinilo previše smiješnim, pa sam joj dao ime Zvijezda Padalica.
-Lijepo je.
-Da, jest.
I opet je zavladala tišina. Držala sam štapić ispred sebe, skrivajući pod pelerinom ono što sam htjela dati Danielu i njegovoj prijateljici. Nakon još nekoliko minuta hoda, ugledala sam pred sobom veliki hrast, a u njegovoj sjeni ležalo je nešto sjajno, prekrasno, što je sjalo na mjesečini.
-Zvijezdo Padalice-prošaptao je Daniel.-Zvijezdo Padalice.
Jednorog je podigao glavu i pogledao ga, tiho je zahrzao i legao natrag na mahovinu. Daniel joj je prišao i pomilovao ju po glavi. Ja sam sjela na drugoj strani i pogledala ju. Jednorožica je tiho zahrzala, kao da me s boji, kao da me se želi riješiti.
-U redu je.-rekao je Daniel.-Ona je moja prijateljica. Sve je u redu. Ne boj se, Zvijezdo.
Pogledao me.
-Boji te se.-rekao je.
Uzeo je njezinu glavu i stavio je u svoje krilo. Gledala sam ga kako ju miluje, kako se brine za nju kao majka za dijete. Nešto u meni se slomilo... Sva moja sumnja je nestala.
-Ne mogu vjerovati da će tako brzo otići.-rekao je tad pogledavši me.
-I neće.-rekla sam.-Daniele, u jednoj knjizi iz knjižnice sam pronašla da salamanderova krv...
-Znam, Amanda, misliš da to nisam i sam već vidio? Tražio sam bilo što što joj može pomoći. Ali nema šanse da uspijemo napraviti taj napitak, preteško je. A uostalom nekih sastojaka nema tu kod nas, u Rosewhiteu. Taj napitak je jednostavno nemoguće nabaviti.
-Ne, nije.-rekla sam nasmiješivši se.-Ako ga ukradeš iz Malbersova kabineta.
Izvukla sam ispod pelerine malenu bočicu punu crvene tekućine. Daniel me gledao.
-Hvala ti.-prošaptao je.
Ustao se i uzeo me za ruku te odveo na jedan proplanak gdje je mjesečina obasjavala cijelu šumu. Gore visoko, zvijezde su se smiješile.
On me gledao u oči. Zagrlio me i tiho prošaptao „hvala“. Poljubio me i pomilovao moju kosu.
-Hvala ti za svemu što činiš za mene. Prekrasna si. Želim samo da znaš, nikad ne bih mogao nekoga ubiti. Nikada
-Bojala sam se da bih ja mogla biti ta koju ćeš ubiti.-priznala sam mu.
-Molim?-uzviknuo je on iznenađeno.-Ti nisi normalna! Nikad to ne bih učinio.
-Sad to znam.
Gledao me i nježno se osmjehnuo. Njegove plave oči sjajile su se ljepše od mjesečine. Prošao je svojim usnama preko mog čela, nosa, obraza i lagano ih približio mojim usnama. Nježno, tiho, tako da smo ga mogli čuti samo vjetar i ja prošaptao je na moje usne:
-Volim te

p.s. Oprostite što me nije bilo ovako dugo i što je post ovako dugačak, ali bila sam inspirirana. Nadam se da vam se post sviđa jer ovo je jedan od najromantičnijih koje sam napisala.
Da ne zaboravim: ovaj post posvećen je svima onima koji nikada nisu osjetili ljubav, koji nikada nisu nikoga pravo voljeli; za sve one koji se nikada nisu budili i nikada nisu lijegali sa samo jednom osobom u njihovim mislima, za one koji nikada nisu nekoga pravo istinski voljeli; za sve one koji su baš poput mene...
- 20:20 - Komentari (34) - Isprintaj - #

06.08.2007., ponedjeljak

Knock, knock... Who is it?... Death...

Mjere zaštite u dvorcu su se povećale. Svi su samo govorili o Simone Goldberg. Odmah sljedećeg dana Melissa je dobila pismo od svoje majke u kojem ju je obavjštavala da se čuva i da se pazi. U pismu se najmanje 50 puta spominjala rečenica: ubojica je na slobodi.
-Ma da, baš!-rekla je Mel s posprdom u glasu i zgužvala pismo.
-Nemojte to baš tako olako shvaćati, gospođice Webbery.-reče neki glas iza nas. Instiktivno sam se okrenula. Tamo je stajala profesorica Doyle. Melissa je zakolutala očima.-Majka vas s razlogom upozorava.
I tad se udaljila od stola uz zvuk šuštanja njezine srebrne pelerine.
-Ja zbilja ne razumijem, Melissa, zašto ti imaš nešto protiv nje.-rekla sam.
-Znaš, Mel, i ja se pitam isto što i Am.-reče Maggie.-Profačica uopće nije loša. Uostalom, majstor je svog zanata. Zbilja odlično predaje Obranu, Fishburneica joj nije ni do nožnog prsta.
-Ma samo...Vi ne razumijete...-počne Melissa i zagleda se nekud u daljinu, pratila sam njezin pogled i vidjela da motri Michaela i Annie, svog brata i sestru.-Stvar je u tome da... Ona... Vi to ne biste shvatili...Ma reći ću vam poslije!
Tad se ustala i otrčala iz Blagovaonice.
-Ja zbilja ne znam što je s njom u posljednje vrijeme.-reče Maggie i neodobravajuće zanjiše glavom. Ja sam nastavila grickati svoj prepečenac duboko zamišljena. Nešto je čudno u vezi s tom novom profeosricom i Melissom, ali što?! Zašto ju mrzi?

-Napokon sam te našao. Falila si mi.-prišapne mi nečiji tihi glas baš na uho. Bio je to Daniel. Obujmio me oko struka i nježno poljubio iza uha.
Sjedila sam u parku na klupi, bilo je prohladno pa sam se zaogrnula pelerinom. Čitala sam neku dosadnu knjigu koju sam morala pročitati za Napitke.
-Daniel!-rekla sam bolno, a on se smjestio pokraj mene na klupu.-Imam još 153 stranice za pročitat. I to za sutra! Ako ne pročitam tu knjigu, gotov sam! Malbers će me pretvoriti u žabu, a dam se kladit da ću prije morat sama napravit napitak za to.
-Čak i da te pretvori u žabu, bit ćeš najljepša žaba koju sam ja ikada vidio.
-Daniel!
-Ma ok, reći ću ja sutra Malbersu da si bila ometena.
-Eh, pa to sigurno jesam.
On se nasmiješio i poljubio me. Zaklopila sam knjigu.
-Ma k vragu i Malbers i knjiga i žaba... K'o šljivi učenje...-pomislila sam.
Daniel i ja smo se ljubili jedno sat vremena, dok se nije smračilo. Tad je već postalo opako hladno, pa sam predložila da odemo do dvorca. Uhvatio me za ruku, bile su ledeno hladne. Očekivala sam da će me sad pozvati na Božićni bal. Ali on je samo šutio i gledao preda se. Nisam razumjela što mu se vrti u glavi. I zašto me ne pozove na taj ples?! Mislim, nema teorije da je ono što je rekao Dannyju točno. On će me pozvati na ples! Daniel me mora pozvati na ples! Pa nemam namjeru cijelu tu noć, dok se ostali zabavljaju, provesti u spavonici. On me mora pozvati! Pogledala sam ga, u iščekivanju. Ali on je i dalje šutio... kao da ne razumije. Oh, bože, zašto su muška bića tako komplicirana?

-Maggie, jesi li ti odlučila s kim ćeš ići na bal?-upitala sam ju sljedeći dan, nakon nastave.
-Amanda, zar ne vidiš da imam posla?-reče ona otpuhujući crveni pramen kose što joj je pao na čelo.
Upravo je dovršavala neku klopku, koju je nazvala „Mišolovka gospodina Huberta“. Iskreno rečeno, nisam imala pojma o čemu se radi, no bila sam sasvim sigurna da bi se gospodin Hubert trebao čuvati ovih dana.
-Ma daj, Maggie, dovršit ćeš to neki drugi put! Ovo je ozbiljno!
Ona me samo pogledala preko ramena.
-Ti želiš razgovarati sa mnom o nečem ozbiljnom?
Promislila sam si malo: to i nije baš tako dobra ideja! Maggie i „ozbiljno“ su dva nespojiva pojma.
-Imam prijedlog za tebe, Am: otrkni u kuhinju i donesi mi koji kolač, ovo je zbilja naporno. Poslije ćemo o tim tvojim ozbiljnim stvarima.
Na svu sreću, tad je u spavaonicu ušla Melissa koja me spasila potrage za kolačom.
-Am, dobila si pismo.
-Što sam dobila?-upitala sam okrećući se prema njoj.
-Pismo. Astor ga je donio maloprije.
Ona mi pruži omotnicu. Bila je strainska, a na njoj je poznatim rukopisom pisalo:
Za gospođicu Amandu Harrison
Boliverska spavonica
Rosewhite
Otvorila sam pismo i odahnula.
-Matt mi piše.-rekla sam.
-Što kaže?-uita Melissa.
-Ma ništa, sve po starom.-odgovorila sam joj i spremila pismo natrag u kovertu te ga bacila na krevet, baš pokraj onog mog lančića kojeg sam dobila za rođendan.
-Znaš, Amanda, uopće ne razumijem zašto ne nosiš ovaj lančić. Prekrasan je.-reče Melissa.
-Uh, pa nisam ga se ni sjetila.-odgovorila sam joj. Bila je to istina.-Nosi ga ti ako ti se sviđa.
-Da znaš da i hoću.-reče ona i stavi lančić oko vrata.

-Anith, s kim ćeš ti na bal?-upitala sam ju za večerom.
-S Tomom. Pozvao me dva dana nakon što je profesor Strallman objavio da će se uopće održati taj bal. A ti? S Danielom?
-Uopće me nije još pozvao.-rekla sam tužno pogledavši na stol Andore.
-Ma ne brini, sigurna sam da će te pozvati.
-Nisam baš sigurna. Čini mi se da ni on a ni onaj njegov kreten od prijatelja...
-Govoriš o Dannyju, je li?
-Ma da.
-I mislila sam si. Uopće ne vidim što neke djevojke vide u njemu. Diže nos do neba. Misli da je najbolji na svijetu. Toliko je uobražen i napuhan da se čudim što ne eksplodira.
Nasmiješila sam se. Napokon da se netko i sa mnom slaže, kad sam Maggie spomenula Dannyja ona je rekla: „To je onaj slatki koji se druži s Danielom, je li?“.
-Slažem se.-rekla sam.- A čini se da ni on a ni Daniel nemaju baš u planu ići na Božićni bal.
-Eh, pa onda moraš uredovati. Reci Danielu da želiš ići na bal i pitaj ga ima li on išta slično u planu. Barem ćeš vidjeti na čemu si.
-Da znaš da ću to i napraviti.
-Tako treba! Bravo, Am!-nasmiješi se ona i namigne mi otpijajući gutljaj soka od bundeve.
Nakon večere sam odlučila slijediti Daniela i kad ne bude bilo nikoga, upitati ga sve u vezi tog bala. U početku je išao s Dannyjem prema Andorskom društvenom domu, ali onda mu se ispričao da mora nešto obaviti i nestao u nekom od tajnih hodnika. Slijedila sam ga, a tad sam vidjela da je tamo i Salazara. Popela mu se na ruku i usmjerila svoju glavu prema njemu. Palucala je jezikom i izvijala se kao da mu nešto govori. Daniel je tad počeo ispuštati neke čudne zvukove i govoriti joj nešto. Još su tako razgovarali na parselskom, a da ja nisam razumijela ni riječi. Kad bih barem mogla znati o čemu govore... Stojala sam sakrivena iza neke statute tako da me nisu mogli vidjeti, ali činilo se kao da taj njihov razgovor dugo traje. Predugo... Kao da se svađaju ili nešto slično... Zašto i ja ne mogu govoriti taj parselski?
Odjednom, Salazara je sišla s Danielove ruke i nestala u nekoj od pukotina u zidu. Daniel je pokrio lice rukama, pao na pod i nešto prošaptao.
-Ne mogu je ubiti...-govorio je tiho, dok su mu se suze kotrljale niz obraze.-Ne mogu je ubiti, Salazara... Ne mogu je ubiti! Kako da ju ubijem?! Ne mogu je ubiti, Salazara....
Tresao se dok su mu suze klizile niz obraze, držao je ruke na glavi, plakao i šaptao:
-Ne mogu ju ubiti... Ne smijem ju ubiti... Ne mogu ju ubiti, Salazara...
Gledala sam još jedan tren u njega, a zatim otrčala. Trčala sam ne stajući sve dok nisam došla do Boliverskog društvenog doma. Nisam primjetila da se suze kotrljaju i niz moje obraze. Od straha?! Ili zbunjenosti... Ili zašto?!
Nisam mogla izbaciti ono Danielovo lice iz glave. On mora nekog ubiti... On mora nekog ubiti. Ali čija je to naredba? Tko mu je to naredio? I tko je ta osoba koju mora ubiti? I što... Oh, Bože... Što ako sam to ja?

- 20:23 - Komentari (41) - Isprintaj - #

31.07.2007., utorak

"On te vara, Amanda!"

-Molim? O čemu ti pričaš, Maggie?-upitala sam zbunjena.
-Pa o njemu!-reče Maggie kao da je to nešto što bih ja svakako trebala znati.
-A tko je taj on?-uzviknula sam sad već pomalo bijesna.
-Daniel!-vrisne Maggie. Stajala sam, taj jedan tren, potpuno zbunjena, gledajući u Maggie.
-Molim? Daniel me vara? Daniel ima drugu?
-Daniel ima drugu?-ponovi Maggie za mnom zbunjena.-Pa odakle ti to?
Stvarno mi je došlo da joj zviznem šamar.
-Maggie!-vrisnula sam.-Rekla si da me Daniel vara, tko je ta osoba s kojom me on vara?!
-Paa… tehnički gledano, Am, to nije osoba.
-Nego što? Životinja?
-Pa više-manje.
-O, pobogu, Maggie, hoćeš li mi već jednom objasniti o čemu je riječ?
Sjela sam na krevet, potpuno iscrpljena. Razgovor s Maggie iscrpi čovjeka kao da je tri dana kopao krumpir. Nije da sam ja ikad kopala krumpir, ali pretpostavljam da to i nije baš lagan posao.
-U redu, u redu, Am. Ne vara te Daniel s nekom curom ako si to mislila.
Odahnula sam.
-Nego s kim?
-Sa Salazarom.
-Molim?-zinula sam. -Daniel me vara sa zmijom?
-Pa ne baš. Ne ljubakaju se kao ti i on.-nacerila se, a zatim nastavila ozbiljna.-On nešto muti s njom. Ta zmija nije normalna, Am. Nije kao obična životinja. Ti to ne razumiješ. Ali, Amanda, ja sam parsel-ust, baš kao i Daniel. To je dar mog oca. Ja mogu govoriti sa zmijama. I ta zmija nije normalna. Nešto je čudno u vezi s njom. Ne želi govoriti sa mnom, čak i zatvara svoje misli preda mnom. Zmije to ne mogu činiti. Nije to u životinjskoj naravi. Nešto je čudno u vezi te zmije, a Daniel ti ju je poklonio. I čujem kako razgovara s njom, kako ju potiče, kako se dogovaraju o tebi. Zatim ju šalje nekud, i skroz je s njim. I jesi li primijetila, Amanda, da ta zmija često izbiva?! Ona uopće nije u dvorcu, ode nekud. Daniel ju potiče na to. Amanda, možda Daniel i nije zapravo zaljubljen u tebe, možda on samo snuje nešto protiv tebe. Skupa s tom zmijom.
-Ma daj, Maggie!-odmahnula sam rukom. Već mi je laknulo što Daniel nema drugu.-Umišljaš!
-Amanda, nemoj biti tako glupa! Ja sam Voldemortova kći i prema tome imam moći…
-Maggie, hoćeš li prekinuti već jednom s tom svojom, kako li ju ono zoveš, Slytherinskom krvi?! Ja čak ni ne znam tko je taj Slytherin! I ja sam kći Lujize Brown, pa se ne ponosim time. Prestani se razmetati tim svojim moćima!-planula sam. Nisam to doista mislila, ali bujica poteče.-Zašto bi Daniel išta snovao protiv mene? I što on uopće može imati protiv mene?
-Možda ima neke veze s Lujizom, ili Simone Goldberg!
-Oh, da, naravno. Možda je Simonin doušnik! Tko je sad glup?! Ponašaš se kao gospođa Webbery. Ubojica je na slobodi!
-Amanda, ja sam te samo upozorila. Pripazi se Daniela, AnGuBo ga nije samo tako stavio u Andoru, Daniel sigurno ima neke čudne moći koje nije spominjao pred tobom, parselski je jedna od tih njegovih moći. A i sama znaš koliko možemo vjerovati nekom Andorcu.
-Ma je li?! Taj Andorac je slučajno moj dečko! I otkad si ti sad najednom postala tako pametna?
-O, začepi, molim te, Amanda! Nisam ja baš tako glupa kao što ti misliš!
-Nisam ja ni rekla da si glupa!
-Upozorila sam te. Čini što te volja. Naivnost je oduvijek bila tvoja loša strana.
I zatim je izašla iz spavaonice zalupivši vratima. A ja sam ostala stajati, zbunjena svime što mi je rekla.
Uz sve satove, zadaće, metlobojske treninge i poduke plesa koje sam predavala Maggie ostalo mi je jako malo vremena da se posvetim Danielu (u svakom pogledu, pa čak i onom u vezi sa Salazarom).
Već se približavao mjesec studeni i prva metlobojska utakmica. Igrali smo protiv Guilfoylea. Alba je veoma oštro trenirao ekipu jer je želio ovaj put rasturiti Guilfoyle. Bio je potpuno uvjeren u pobjedu upravo zato jer više Dante nije u Guilfoyleu već u Andori i jer Guilfoyle ima novog tragača, Deana. Utakmica se trebala održati točno na Noć vještica. Tad nismo imali nastave, ali čini se da je nebo baš tog dana odlučilo spustiti na naše glave sve mokro i hladno. Vjetar je puhao silovito, vitlao kosu, odnosio kišobrane i parao pelerine, a kiša je padala kao da nikad pala nije. No, naravno, metlobojska utakmica se morala održati.
-Hajde, Amanda, razveseli se. Pojedi nešto.-rekla je Maya nudeći me tanjurom na kojem se nalazilo nekoliko krišaka sira.
-A kako, molim te, da se razveselim? Vidiš ti ono vrijeme vani? I ja ću po tom vremenu morati sjedit na metli.
-I ja skupa s tobom.-reče Isabell raspoložena jednako dobro koliko i ja sama.
Keera i Luna, a i Maggie i Fanny skupa s njima, već su pravile velike transparente za tekmu, a nekako sam bila sigurna da transparenti neće izdržati do kraja tekme što zbog vjetra a što zbog kiše.
-Sretno danas.-rekao mi je Daniel cmoknuvši me u obraz. Čak me ni to nije razveselilo.
Silver me potapšao po ramenu, a Anith i Diana su mi rekle da će sve biti u redu.
-Aha.-promrmljala sam.-Ako ne slomim ruku po ovakvom vremenu.
Sve u svemu, vidjela sam ja i boljih tekma od ove. Vrijeme je bilo užasno. Kiša se lijevala po meni i udarala me kao čekić. Čim sam stupila na teren bilo mi je kao da sam stala pod leden tuš. A kad sam uzjahala metlu sa mene se voda cijedila kao da sam se baš sad okupala. Zabila sam tek nekoliko pogodaka, ali Alba je, napokon, uspio uhvatiti zvrčku pa smo pobijedili. S ne baš velikom prednošću.
-Čestitam!-rekla mi je Anna Rackwish nakon utakmice.
-Vidiš da je sve ipak prošlo dobro.-zagrlila me Fanny.
Guilfoyleci su se pokupili s terena mokri, spuštene glave. Vidjela sam Ash, Haley i Eniku kako trče prema njihovom društvenom, a Kiny i Serena su polagano odšetale nasmiješivši se i mahnuvši nam.
-Bit će slavlje u društvenom!-vikne mi Lara.
-Oh, hvala ti Bože! Napokon ćemo piti!-uzvikne Anna Karkaroff.
Osvrnula sam se. Nigdje nisam vidjela Daniela. Andorci su se polagano povlačili.
-Vidiš da ga nema!-sikne na moje uho Maggie.-Nisam li ti rekla? A ako se pitaš gdje ti je zmija, ni nje nema.
Pogledala sam ju. Spustila sam glavu, neprimjetno obrisala jednu kapljicu vode s mog lica. Možda je to bila i suza?!

Jutro sam dočekala mamurna od previše pića koje smo popili na slavlju. Većine toga se ne sjećam, kao ni večere u Blagovaonici. Sjećam se samo nekoliko cura, u koje svakako ubrajam Mayu, Ledu i Anith, koje su plesale po stolovima. Ja sam pila… I pila… Htjela sam zaboraviti sve. Ali zašto mi on to čini? Nisam mogla zaboraviti. Podsjećala me na sve Maggie. Koja je sjedila pokraj mene. Pila. I šutjela.

-Vidjeli su je.-reče mi Melissa šaptom za doručkom.-Tu, blizu Rosewhitea.
-Kako je uspjela doći ovamo?-upita Silver.
Mel slegne ramenima. Nisam razumjela o čemu govore.
-Tko to?-upitala sam. Oni me pogledaju kao da sam pala s Marsa.
-Simone Goldberg.-rekoše u isti glas.
Pogled mi je instinktivno pao na Daniela. Jesi li ti kriv za sve to?


p.s. Ok, ovo mi je stvarno čudno. Kad sam popravila internet, nekoliko dana prije toga sam se pripremala da kad dođem ovamo na blog ću morati reći da prekidam pisanje pa makar imala 1000 komentara. I onda sam sjela za komp, upisala stranicu bloga i... skoro se rasplakala od muke. Pa eto nisam odustala. Ponovno sam tu. Ali mislim da je to samo ovaj mjesec. Jer kad počne škola neću imati vremena za pisanje. Ali mislim ZBILJA neću imati. Tako da... Hvala vam svima puno, puno, puno!!!Jako vas volim... Ma vraga, OBOŽAVAM vas!!!
- 20:47 - Komentari (25) - Isprintaj - #

14.06.2007., četvrtak

Oprostite......

Evo, morala sam napisati novi post. Znam koliko dugo nisam pisala, i koliko dugo me nije bilo. Ne mogu se spojiti na Internet, pa me nema. Morala sam rusiti sustav na kompu, i ne mogu se spojiti. Sorry, ljudi, zbilja!!!
Sad sam u skoli, ali ne mogu napisati novi post. Sve imam zapisano u kompu, ali ne mogu ga poslati. Sorry, zbilja mi je zao.
Nadam se da ce novi post uskoro. Ne bojte se, nisam otisla. I citam vase blogove koliko uspijem u skoli i u knjiznici.
Zbilja mi je jako, jako zao!!!
Sve vas PUUUNOOO volim!!!!!pussa
- 12:22 - Komentari (27) - Isprintaj - #

19.05.2007., subota

Prošlo je točno godinu dana...

Cijela ova saga o Amandi Harrison započela je između stranica čudesne knjige o Harryju Potteru. Svih, dotad izašlih, šest knjiga sam pročitala u jednom dahu, ali moja oduševljenost i zaljubljenost u svijet Harryja Pottera, Hogwartsa i škole magije tu nije prestala. Smišljala sam kraj serije, obrate i sve što se moglo i nije moglo dogoditi. A onda mi je pala na pamet ideja da sama načinim takav čudesan ssvijet. Podatke i sve moje zamisli, bilješke sam upisivala u jednu bilježnicu koju i sada ponosno čuvam. A onda sam došla ovamo i započela ovu priču...
Priču o Amandi Harrison, djevojci koja doznaje da nije baš tako obična kao što je mislila, priču o djevojci koja otkriva pravu istinu o sebi, koja doznaje da njezini roditelji nisu dvoje nadasve običnih ljudi, nego netko zbilja, zbilja poseban. Amanda Harrison doznaje da je kći zle vještice Lujize Brown zatočene u tamnicu i tu počinje njezina borba protiv zla...
Prošlo je točno godinu dana otkad sam ja, djevojčica zaljubljena u knjige, stvorila lik Amande Harrison. Odonda pa sve dosad samu sebe sam u mnogo toga prepoznala u Amandi, kad mi je bilo teško sjetila bih se Amandine hrabrosti shvativši da je ona lik kojem sam ja dala dušu.
I na kraju željela bih se zahvaliti nekim ljudima. Prvu bih htjela spomenuti Mayu čiju sam priču prvu počela čitati (i čiju sam priču cijelu pročitala) i koja me inspirirala da otvorim ovaj blog.
Zatim tu je moja Maggie, najbolja frendica, bez koje vjerojatno ovog svega ne bi ni bilo. Puno ti, Maggs, hvala za sve!
Moram spomenuti Anith (ili Aniru, kako je se oduvijek sjećam) koja bi uvijek pogodila što se događa u mojoj priči, i Dante koja je uvijek tu kad ju trebam.
Kinssay koja uvijek ostavlja comente. Dianu ili Carmillu koja je, kako ja volim reći, otkrila moj blog, i koja ga je prva počela čitati. Amber koja je postala moj najveći negativac.
Zatim i sve vas ostale; Ledu, Serenu, Alexis, Liz, Danu, Chate, Amy, Lily, Arabell, Ninu, Fanny, Almu, Haley, Eniku, Silvera, Ayu, Michelle, Leni, Lindsay, Annu Gryffindor, Willa, Laru, Lunu, Keiru, Keeru, Katie, Hermione, Jamesa, Marca...
I sve one koji višu ne pišu i većina vas ih zapravo i ne zna: Isabell Black (još uvijek ne shvaćam zašto je ona otišla), Jasmine, Ashlee, Annu Karkaroff, Anu Rackwish, Ophigeniyu, Ozzie (sadašnju Annu Gryffindor, Ozzie mi je bila FANTASTIČNA!) i još mnogo njih koje se sad ne mogu naprosto sjetiti.
I svima vama ostalima koje sad nisam spomenula jer teško se sjetiti svih (malo nas je, al nas ima!).
Hvala vam svima za ovu godinu, bez vas moja priča ne bi ni postojala...

- 20:07 - Komentari (65) - Isprintaj - #

11.05.2007., petak

Ako ikad pokušate shvatiti što se zbilja događa... Ne pokušavajte!

-Kako to misliš bal?-upita Maggie gadljivo.
-Ples, Maggie, haljine… I tako to.-rekla sam sva ozarena. Danielu će se to sigurno svidjeti.
-A, takav bal.-reče Maggie kao da joj je sve to skupa odvratno i nezanimljivo.-Glupost!
-Ih, Maggie, nemaš ti pojam!-reče joj Kiny i odmahne rukom.-To je ludnica, zar ne, Am?
-Pa naravno da je ludnica! S kim ćeš ti ići, Kiny?
-Hmm… Ne znam. Nadam se da će me Dean pozvati, ali nekako ne vjerujem.
-Kako vi to mislite da moramo s nekim ići?-upita opet Maggie.
-Pa, pobogu, Maggie, netko te mora pozvati na taj bal. Neki pripadnik muškog roda, razumiješ?
-Aha…-reče Maggie i ozbiljno se zamisli.
Bilo je užasno smiješno vidjeti Maggie tako zamišljenu. Ali scena koja se meni nikako nije mogla izbiti iz glave bili smo Daniel i ja, zagrljeni, zajedno na tom balu.

-Molim vas za malo pozornosti.-svoj zaneseni pogled odvojila sam od praznog tanjura za velikim stolom Boliverija i okrenula se prema profesoru Strallmanu koji je upravo pokušao održati govor. Već sam znala što će reći.-Eto, sad kad smo svi siti i napiti, volio bih objaviti jednu zbilja odličnu vijest. Svi vi znate kakva su tamna vremena pred nama, naročito sad kad je Lujiza Brown pobjegla iz Bastille, a skupa s njom i Simone Goldberg. Moram vas upozoriti, ponovno, da se čuvate. Nikada nije dovoljno opreza. No, u ovo mračno vrijeme, svima nam je potreban odmor i zabava. Školska tradicija je da se svake druge godine u Rosewhiteu održava tradicionalni Božićni bal. Moram nagovijestiti i da je ove godine tako.
Dvoranom se razlijegao užurban žamor, smijeh i radosni povici.
-No, no!- rekao je Strallman podigavši svoje stare i izborane ruke da umiri gomilu. Licem mu se razlijegao osmjeh.-Tiho! Zato bih molio sve vas, koji ste možda imali ikakve planove za ove Božićne praznike da ih otkažete i da ove godine ostanete u Rosewhiteu na tom prekrasnom Božićnom ugođaju. A sad možete pohitati u spavaonice ili u svoje društvene domove. Želim vam laku noć!
Okrenula sam se i ustala od stola. Maggie i Melissa ustale su se sa mnom. Nismo bile jedine. Već je veliko mnoštvo krenulo prema vratima, nasmijano i u priči.
Dok sam izlazila jasno sam vidjela Daniela. Nije me bio primijetio. Nije bio nimalo raspoložen, kao što je bio ostatak škole. Zapravo, izgledao je potpuno utučeno i na neki način ljuto. Kao da su mu sve lađe potonule.
Mogla sam jasno čuti kako govori Dannyju, svom najboljem prijatelju:
-Ideš li na bal?
-Ne, mislim da ne. A ti?
-Am će očekivati da idem.
-Pa tako ti i treba kad hodaš s tom Boliverskom nakazom.
Daniel ga je pogledao, ali nije ništa rekao. U tom trenu imala sam osjećaj da mrzim obojicu.

Prošlo je bezmalo tjedan dana od te večeri kad je Strallman najavio da će se održati bal. Držala sam Daniela za ruku, a on me, sa smiješkom na licu, vodio u Andorski društveni dom.
-Daniel, ne misliš li da će biti malo čudno što ja uđem u Andorski društveni? Pa tamo me svi mrze!
-Baš me briga!-rekao je.
-Ali i tebe će mrziti!
-Ni to me nije briga.
-Daniel!
-Što je? Sama si rekla da želiš da ti i ja negdje budemo sami. Odvest ću te u svoju spavaonicu. Tamo nema nikoga. Što me briga što oni kažu! Samo te moram upoznat s Dannyjem. Ipak mi je on frend
-Ali on me mrzi!
-Ni za to me nije briga.
-Ajme majko!
Daniel je upisao lozinku logotipu i uveo me u društveni dom Andore. Bila je to niska, duguljasta prostorija. Slična Boliverskom društvenom domu, samo što je Boliverski bio mnogo viši. Bila su u prostoriji dva kamina i mnoštvo stolova i naslonjača. Meni se nisu činili tako udobni kao u Boliveriju. Ili je to možda bilo samo zato što sam ja Boliverka. Na stolovima je bilo mnoštvo pergamenta i pera i vladao je veliki nered baš kao i u svakom drugom društvenom domu. Većina Andoraca je bila tu, osim možda nekih što su se šmucali po dvorcu ili su već otišli u krevete. Kad smo Daniel i ja ušli u prostoriju, nitko nas isprva nije ni primijetio. A onda su odjednom svi ugledali da… smo to mi, i smjesta je zavladala tišina. Veoma neugodna tišina.
A onda je netko, s vrlo velikom mržnjom na licu rekao da sam to ja. Pa se moje ime proširilo brzinom munje do svakog usta u prostoriji.
-O, to si ti, Harrisonice.-reče tad neki odvratan glas pun odbojne mržnje. Bila je to Amber. A odmah iza nje klipsala je Michelle.-Šta tvoja odvratna žabska pojava radi ovdje, u Andori?
-Ono što ti sigurno nikad nisi radila. Idem malo posjetiti Danielovu spavaonicu.
Pa sam joj se opako nasmijala. Onim osmjehom koji je govorio: pa-ti-pogodi-što-ćemo-tamo-raditi.
Amber se ugrizla za usnicu.
-Harrisonice, u Andorskom si društvenom domu. Andoraca je deset puta više, a ti si samo jedna.
Nagnula sam se na uho i tiho joj prišapnula:
-Da, ja sam možda jedna. Ali barem mi glava nije šuplja, kao tvoja.
Zatim sam se okrenula Danielu i iza njega ugledala Dannyja.
-Nećeš li nas upoznati?-rekla sam Danielu.
Daniel me predstavio Dannyju, koji se smješkao usiljenim osmjehom.
-Drago mi je.-rekla sam i pružila mu ruku s lažnim osmjehom na licu.

Ležala sam uz Daniela. Njegovo toplo tijelo me grijalo. Poljubila sam ga u vrat. Tako je fino mirisao. Zaboravila sam potpuno na Dannyja i Amber i Michelle i sve one Andorce što su sad sigurno govorkali protiv mene i Daniela. Nije me bilo briga! U Danielovu toplu zagrljaju bilo je tako fino i toplo… Napokon sam se osjećala sigurno…

Maggie je sjedila preko puta mene na svom krevetu. Ja sam pisala svoju zadaću iz Napitaka. Ona se igrala svojim pramenom kose i gledala me zamišljeno. Melissa je bila dolje u društvenom, pisala je zadaću s Anith, Mayom i Ledom, one su joj pomagale.
-Am!-zazove me Maggie.
-Što je?
-Na tom se balu mora plesati, zar ne?-upita me Maggie.
-Tehnički gledano, Maggie, taj bal i jest ples.
-K vragu!
-Zašto? Što je bilo?
-Ja ne znam plesati.
Prasnula sam u smijeh.
-To uopće nije smiješno!-vikne Maggie bacivši na mene jastuk. Laganim potezom štapića bacila sam ga natrag na nju, a ona se izmaknula.
-Ja ću te naučiti.-rekla sam i dalje se cereći.
-Zbilja? Ti to znaš?
-Da, naravno. Nije to neka prevelika filozofija!
-O, super!
-Ali, Maggie, tebi se taj bal u početku nije sviđao!? Zašto si se sad odjednom tako zagrijala za njega?
-Pa tako… Bezveze. Sviđa mi se jer ne moram ići kod babe za praznike.
Ali znala sam da mulja. Tko zna u kog se sad zatreskala… Nisam ništa rekla samo sam se nasmiješila. Maggie je shvatila. Nastavila sam pisati svoju zadaću, a Maggie je i dalje zamišljeno vrtjela pramen kose.
-Am!
-Što je sad?
-Ma ništa!
-Reci!
Maggie me nelagodno pogledala. Kao da nešto skriva od mene.
-Maggie, reci mi. Što je?
-Am, žao mi je. Ali ovo sam čula svojim ušima.
-Što?
-On te vara, Amanda!

p.s. Eto, novi post... Sad pišem redovno petkom, pa ako vam zbilja i ne stignem javiti, znate kad su postovi... Imam novi e-mail, pošto mi je i am_harrison@net.hr hackiran.
novi mail je am_rosewhite@yahoo.com
ako me trebate, na taj se mail javite.ako ne bude u međuvremenu hackiran
Novi post na Roweni
- 19:08 - Komentari (28) - Isprintaj - #

04.05.2007., petak

Maggiena spačka

-Ma pogledaj ti samo ovo, prvi sat imamo Stvaranje rima i čarolija.-reče Maggie proučavajući raspored. Bilo je jutro, sunce je pružalo svoje zrake kroz prozor obasjavajući Blagovaonicu. Maggie je bila odlično raspoložena, ja baš i ne. Zanimalo me gdje je Daniel jer ga sinoć uopće nisam bila vidjela, a i nešto mi je bilo sumnjivo kod Melisse. Zašto tako mrzi novu profesoricu? Jer to je morala biti mržnja… Moja draga prijateljica sad je sjedila pokraj mene i nezainteresirano, pogleda uprta u daljinu, žvakala koricu kruha.
-Fenomenalno, kaj ne?-reče Maggie.
-Ha, oprosti, što?-upitala sam ju.
-Pa fenomenalno je to što imamo Stvaranje rima i čarolija prvi sat. Trebali bi promijeniti taj naziv, stvarno je predugačak.
-Zašto je to fenomenalno?-upitala sam stavljajući žlicu Čokolina u usta.
-Imam novu klopku za Prouxa!-nasmiješi se ona zloćudno i namigne mi.
-Maggie…-bolno sam uzdahnula.
-Što je? Vidjet ćeš, ova će ti se jako svidjeti. Mislila sam…
Tu je moje slušanje Maggienih ispovijesti bilo prekinuto jer je u Blagovaonicu ušla nova profesorica, Kimberly Doyle. Pogledom je prošvrljala po Blagovaonici, preko Ash i Enike koje su se nešto užurbano došaptavale do stola Andore za kojem je Marco darovao Amber nekakve čokoladice ljubeći ju u obraz, a zatim je pozorno promatrala stol Boliverija. Njezin pogled se zaustavio na nama, na Melissi, Maggie i meni.
Približila nam se, a tad je i Maggie ušutjela i zagledala se u nju.
-Meli… Ovaj, gospođice Webbery, htjela bih razgovarati s vama.-rekla je nagnuvši se nad Melissu.
-Ni mrtva!-odbrusi joj Melissa. Mel nikada nije bila nepristojna, pogotovo ne prema profesorima. Zašto se onda ovako otresa na novu profesoricu? Pa ni ne pozna ženu…-Ja nemam što s tobom razgovarati.
-Melissa, molim te.-reče profesorica.-Ne želim se ovdje raspravljati. Dođi u moj kabinet. I to ti naređujem, kao profesorica.
Melissa ju je prostrijelila pogledom.
-Odmah!-reče profesorica.
Mel se ustala, ni ne pogledavši mene i Maggie, i otputila se za profesoricom.
-Što je to bilo?-upita me Maggie.
Slegnula sam ramenima.
-Voljela bih da znam.-odgovorila sam promatrajući Melissina leđa dok je odlučnim, ali ljutitim hodom odlazila iz Blagovaonice.

Dok smo Maggie i ja žurile na sat Stvaranja rima i čarolija, Maggie sa zluradim osmjehom na licu, a ja zabrinuta zbog Melisse, netko nas je presreo.
-A, tu si.-rekla sam i nasmiješila se.-Pitala sam se kad ću tebe vidjeti. Gdje si nestao?
Daniel se osmjehnuo.
-Tu sam bio. Tu negdje.
Maggie je bio nelagodno. Primijetila sam to.
-Ja ću se požuriti na sat.-rekla je.-Moram pripremiti sve za moju spačku. Vidimo se.
Zatim se žurno otputila prema učionici.
Ja sam pogledala Daniela.
-Falio si mi.-rekla sam mu.
-I ti meni.
Nasmiješio mi se, a ja sam se rastapala. Čvrsto sam ga zagrlila i poljubila.
-Hvala za zmiju.-rekla sam.
-Nema na čemu. Znam koliko ih voliš. Kako si ju nazvala? Salazara?
-Da, kako znaš?
-Rekla mi je.
-Rekla ti je?-upitala sam zbunjena.
-Da, ja sam parsel-ust. Mogu govoriti sa zmijama.
Gledala sam u njega zbunjena i iznenađena. Odjednom, rekao je nešto čudno. Kao da je nešto prosiktao. I tek tad sam shvatila da se Salazara bila svila oko njegova vrata. Kako ju nisam prije primijetila? Dopuzala je k meni i omotala mi se oko ruke, a svoju glavu je podigla prema Danielu i pozorno ga motrila, kao da mu nešto govori.
Gledala sam čas u njega, a čas u Salazaru.
-Kaže da si prekrasna.-reče on.-I ja se slažem s njom.
Nasmiješila sam se i on me poljubio. No naš poljubac prekinuo je nečiji glas.
-Mrzim te!-vikao je. Bio je to Melissin glas.-Ne znam zašto si uopće došla. Nisi se ni morala vraćati! Ostavi me! Ne želim ni čuti za tebe!
Daniel me pogledao zbunjeno. No ono što je mene još više zbunilo bio je vrisak koji je zatim proprao zrak.
Potrčala sam prema učionici iz koje je dopirao vrisak. Daniel odmah za mnom. Unutra me dočekao zbilja presmiješan prizor. Amberin se jezik produljio na nevjerojatnu dužinu, Michelle je vrištala iz petnih žila, a Proux je bio blijed kao da je vidio smrt. Ostatak razreda, uglavnom Boliverci, je crkavao od smijeha. Ja sam se ušuljala u učionicu smijući se kao kreten i došla k Maggie, koja je izgledala naročito ponosno.
-Karamela jezikoduljica.-reče i klimne na Amberin jezik kojeg je Proux, blijed u licu, pokušao popraviti usput je vukući u bolničku salu.

-Ti nisi normalna!-rekla sam na kraju sata kad smo izlazili iz učionice. Proux nas je pozorno motrio.-Kako si samo to uspjela izvesti?
-Ništa komplicirano!-reče Maggie tiho, da ju Proux ne bi čuo, ali ipak se cereći.- Ubacila sam joj dvije karamele u torbu. Promijenila sam im omot, da izgledaju kao čokolade koje joj je Marco darovao i ona nije mogla odoljeti da ih ne proba. Koja glupača!
Tada su se iza ugla stvorile Amber i Michelle.
-Ti mala gamadi!-vrisne Amber na Maggie.
-O, Amber, smiri malo taj svoj jezik.-reče joj Maggie kroz smijeh.-Mogao bi ti se povećati na nevjerojatnu veličinu.
-Platit ćete nam za to!-sikne Michelle.
-Platiti za što?-upitala sam glumeći nevinost.
-O, znaš ti jako dobro za što.-vrisne Amber na mene.-I ti i ovaj mali crv!
Pritom je gadljivo pogledala na Maggie.
-Taj mali crv barem nema divovski jezik za razliku od nekih.-rekla sam.-Ionako nemate nikakvih dokaza da je Maggie to napravila.
-Možda nemamo dokaza, ali zato imamo štapiće kojima…
Maggie ju je naglo prekinula:
-Kojima se ne znate služiti jer vam je glava šuplja kao kotlić.
-Ti mala nakazo!
-Jeste li sigurni da ste to mislili reći, gospođice Scott?-reče neki glas iza Amber. Glas profesorice McWayne.-20 bodova manje za Andoru. A sad izvolite sve četiri na sat dok vas nisam poslala k ravnatelju, ili oduzela još više bodova vašem domu.
Amber i Michelle su se bijesne udaljile, a Maggie i ja smo se zadovoljno pljesnule rukama.
-Am, Maggie, dobro da sam vas našla!-reče neki glas iza nas. Maggie i ja smo se okrenule. Pred nama je stajala Kinssay.
-O, bok, Kiny! Što si nas trebala?-upitala sam ju.
-Imam izuzetnu vijest! Profesor Strallman ju je trebao objaviti večeras poslije večere, ali ja sam ju doznala ranije. Nećete nikada pogoditi o čemu je riječ!
-Pa dobro, Kiny, nemoj nas držati u… Am, kako se ono kaže?
-Neizvjesnosti!
-Da, u neizvjesnosti. O čemu je riječ?
-Vjerovale ili ne, ove godine se u Rosewhiteu održava tradicionalan Božićni bal! To je najbolja stvar koja se događa u Rosewhiteu. Ludnica, zar ne?

p.s. Eto, novi post... Nisam imala baš neku preveliku inspiraciju, nekako sam htjela da ovaj post bude barem malo zabavaniji, ali ne ide mi baš u stvarnom životu zabavno pa sam ga očito zbrljavila. No, barem sam napisala sve što se napisati moralo.
Još uvijek nema novog posta na Roweni, to je zbog manjka inspiracije i vremena.
- 20:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Opis bloga

Dolazi Smrt… Jeste li spremni za nju? Dolazi vrijeme Smrti… Jeste li spremni za njega? Dolazi vrijeme kad stradavaju slučajni prolaznici na putu, kad se urušavaju svi mostovi i kad vaši planovi blijede. Dolazi vrijeme kad umiru nevini i kad nijedan čovjek na planetu više nije siguran. Dolazi vrijeme kad je istina gora od svake laži i kad znamenje Paukova i Zmija možete pronaći na svakom koraku. Dva najveća crna maga su ponovno ustala. Jeste li spremni na njih? No još je netko ponovno u Igri, desna ruka Lujize Brown pobjegla je iz tamnice Bastille spremna da se pridruži svojoj Gospodarici u ubijanju. A što će biti sad, kad stradavaju svi koji ne trebaju stradavati, s onima koji moraju umrijeti? Čija je sudbina da umru? Je li njihova borba dovoljno jaka da se odupre Smrti?
Dobrodošli na drugu godinu školovanja u Rosewhite, školu vještičarenja i čarobnjaštva za mlade čarobnjake i mlade vještice u SAD-u. Dobrodošli u još jedne kronike Amande Harrison.

Ljudi, ja neću ubacivati više likova u priču jer će mi priča biti prenatrpana (već i sada je), a polovinu ljudi uopće ne spominjem. Ubacit ću još samo one ljude kojima sam obećala (molim za strpljenje). Stvarno mi je žao. I, da, molim sve da mi javljaju kad imaju nove postove.

Pišite mi na:
amanda_harrison@net.hr

Moj drugi blog:
Rowena Allison

Posjetite!!!!!

Moj blog iz osobnog života
Izabrane
Hogwarts Forum

Ostali blogovi
Maggie Riddle
Maggie Riddle2
Maggie Riddle-Century Child
Tarja Turunen
Haley Joy
Anith Davis
Alexis
Dana Thalia Parker
Serena Diggory
Isabell Black
Samantha Wilson
Anna
Chate
Lady Constance
Jill Southwood
Aya
Chloe Candler
Maya Courage
Liz Daniels
Michelle
Avada Kedavra
Allison
Lily
Alhir
Mia Black
Mina Murray
Evelyn Owens
Karolina Enika
Hugo Graner
Mina Murray
Evelyn Owens
Karolina Enika
Hugo Graner

Koliko vas je bilo
Free Web Site Counter
Get a Free Web Site Counter

Učenici Rosewhitea

BOLIVERI

Image Hosted by ImageShack.us
Ja, Amanda Harrison

Moja malenkost. 14 mi je godina i na drugoj sam godini u Rosewhiteu, školi za vještice i čarobnjake u SAD-u. U domu sam Boliverija. Kći sam Lujize Brown, jedne od najvećih crnih vještica svih vremena, Nasljednice Innocentine. Moja mama je osoba koju jednostavno ne možete ne mrziti. Zaslužna je za smrt mnogo osoba, od kojih su neke bile meni veoma drage. Ubila je mog oca jer je prorekao da ću biti njezina Neprijateljica i Izdajica, a ne Nasljednica kako se Lujiza nadala, isto tako je ubila i Jane Harrison, moju pomajku. Trenutno živim kod najboljeg Lujizinog prijatelja, Matta Harrsiona koji je za mene moj pravi otac. Imam malog sovca, Astora i zmiju Salazaru, poklon mog dečka. Najbolji frendovi su mi Melissa i Maggie. Najbolji predmet mi je Obrana, a mrzim Rime i Čarolije, predmet Petera Prouxa, meni najgoreg profesora. U mom štapiću nalazi se pero plavooke pese, neke čudne ptice. Učim kako postati animagus, postupno se pretvaram u pauka, što još više mrzim jer su pauci zaštitni znak moje mame. Bauk mi se pretvara u dementora iako ja dementora nikad nisam vidjela, a patronus mi je pauk. Lovica sam boliverske metlobojske ekipe, a hodam s Danielom Denbergom, vratarom andorske metlobjske ekipe. Čudan spoj, zar ne?


Image Hosted by ImageShack.us
Maggie Riddle

Moja najbolja i najluđa frendica! Ne znam što bih bez nje, ona je zbilja osoba bez koje ja ne bih mogla. Totalno je luda i otkačena, a sve polazi po krivu kad je ona u blizini. Obožava raditi gluposti, praviti spačke i najviše ju vole profesori niskog tlaka-veoma uspješno ga regulira. Pravo ime joj je Margaret Ann, ali tko bi bio toliko lud da riskira život i tako ju nazove?! Ima 14 godina, u Boliveriju je (samo zato što ju Proux nije mogao trpjeti u Andori), dijeli spavaonicu sa mnom, Melissom, Ophigeniyom i Ozzie. Najdraži predmet joj je metloboj, a najdraža zanimacija izazivanje gluposti i pravljenje rupa na hodniku skupa sa Ozzie. Kći je Andreine Slytherin, jedne od posljednjih Slytherina, a otac joj je jedan od najvećih crnih magova u posljednje vrijeme, lord Voldemort. Ali ja sam jedina osoba koja zna za tu njezinu tajnu koja vjerojatno neće više biti tajna jer se Maggie želi priključiti svom ocu…


Image Hosted by ImageShack.us
Melissa Webbery

Moja najfrendica. Stvarno ne znam što bih bez nje. Ima 14 godina, ide u Rosewhite i u domu je Boliverija baš kao i ja. Ima super obitelj koju obožavam. Njezina dva brata su Tom i Michael, a ima i mlađu sestricu Annie. Kod njezinih roditelja obično provodim ostatak svojih ljetnih praznika, mama joj je odlična kuharica, a tata je zbilja lud. Obožava se svađati sa Ozzie i užasno je tvrdoglava. Ima mačku, Susy, iako ja nemam pojma odakle joj takvo blesavo ime za mačku. Najbolja je igračica piroe i nema joj ravne. Trenutno nastupa i za Boliveri u igranju piroe. Obožava mi pomagati u bacanju uroka na Amber. Melissa voli baš kao i ja Obranu, ali nekako se više veže za Napitke.


Image Hosted by ImageShack.us
Diana Matthews

Uvijek nasmijana i vedra, jednom prilikom ju je Anna nazvala Sunny Angel, i otud njezin novi nadimak. Na drugoj je godini, u Boliveriju. Najbolja prijateljica joj je Anna Rackwish. Dijeli spavaonicu s njom, Mayom i Ledom. Iskonska je. Kad odraste voljela bi biti auror i osnovati ergelu jednoroga. Najdraži predmeti su joj Preobrazba ljudi i životinja, Obrana i Magična bića.


Image Hosted by ImageShack.us
Anna Rackwish

Neobična i super cura, svestrana žena, kako bih ja rekla. Obožava raditi nerede skupa s Maggie, ali obično ona jedina može obuzdati našu Maggs kad joj dođu crni dani. Voli čitati i ima odlične ocjene, a uspijeva se slagati čak i s Prouxom (da, da, pa rekla sam da je svestrana žena). Najbolja prijateljica joj je Diana, s kojom dijeli i spavaonicu. Iskonska je. Odlična je prijateljica, najdraži predmeti su joj Preobrazba ljudi i životinja i Napitci. Parsel-ust je otkad se rodila. Hoda s Alexom iz Guilfoylea.


Image Hosted by ImageShack.us
Ophigeniya McFlue

Na drugoj je godini, u Boliveriju. Najbolja prijateljica joj je Ozzie, jer čim je stigla (drugo polugodište prošle godine) su se skompale. Dijeli spavaonicu sa mnom, Ozzie, Melissom i Maggie. Potječe iz, već stoljećima, iskonske obitelji. Tvrdoglava je kao i Melissa pa se često znaju svađati bez da ijedna popušta. Voljela bi postati profesorica Napitaka pa su joj tako Napitci najdraži predmet. Ophigeniya posjeduje neobičan dar za proricanje sudbine. Mnogo puta je prorekla stvari koje su nas iznenadile ili zbunile ili uplašile, no ovaj put je prorekla nešto što zbilja nismo očekivali i što nas je zbilja sve zbunilo…


Image Hosted by ImageShack.us
Ozzie Valent

Pravo joj je ime Ozana, ali nitko ju tako ne zove, osim obitelji. Za profesore je Valentica, a za nas, prijatelje, Ozzie. Totalno je otkvačena i luda, voli raditi gluposti. Najbolja prijateljica joj je Ophigeniya. Na drugoj je godini, u domu Boliverija. Dijeli spavaonicu sa mnom, Ophigeniyom, Melissom i Maggie. Maggie i ona se odlično slažu jer obje voli praviti sranja. Ozzie je bezjačkog podrijetla, voli sve predmete odim Magijske povijesti i Proricanja. Patronus joj je u obliku lava, a bauk u obliku dementora. Ima mačka Garfielda i sovu Fly.


Image Hosted by ImageShack.us
Maya Courage

Na drugoj je godini, u domu Boliverija. Najbolja prijateljica joj je Leda. Dijeli spavaonicu s Ledom, Dianom i Annom Rackwish. Obožava metloboj, iako nije u timu. Odlična je u Napitcima, a uz Napitke najdraži predmeti su joj još i Obrana i Preobrazba ljudi i životinja. Bezjačkog je podrijetla, no otkad je doznala da je vještica želi postati auror i boriti se protiv mračnih sila. Stručnjak je za neverbalne čarolije, iako ja ne znam kako ih je tako brzo naučila, mislim, one se uče tek na 4. godini. Tek smo nedavno doznali da ima vizije. I to čudne, zastrašujuće vizije koje nemaju veze s Rosewhiteom i njegovim djelatnicima ili učenicima. Čudne vizije, koje se povezuju s nekim drugim krajevima, koji muče Mayu. No ono još gore što smo doznali o Mayi je to da je povezana s Voldemortom. Vidjeli smo ju s njim, no na koji način su povezani to nitko ne zna. Ili ipak zna… ?


Image Hosted by ImageShack.us
Leda Steilles

Mislila je da je sasvim obična djevojka, no onda je doznala da je vještica. Trenutno pohađa Rosewhite, na drugoj je godini, u domu Boliverija. Mjeašne je krvi, majka joj je bezjakinja, a otac je bio auror. Ubili su ga Paukovi sljedbenici. Najbolja prijateljica joj je Maya. Druželjubiva je i voli sklapati prijateljstva. Obožava životinje, pogotovo mačke. Može se čak i pretvoriti u jednu mačku, animagus je. Hoda s Michaelom.


Image Hosted by ImageShack.us
Michael Webbery

Super, super, odličan dečko! Melissin godinu dana stariji brat. Na trećoj je godini, u domu Boliverija. On je kriv što sam ja postala lovica. I on igra metloboj na mjestu lovca. Mrzi Prouxa i uvijek smišlja neke gluposti na njegov račun, inače mu je samo letenje na pameti. Najbolji frend mu je Will. Hoda s Ledom, na žalost svih ostalih cura u našoj školi koje su zacopane u njega jer je zbilja, zbilja zgodan…


Image Hosted by ImageShack.us
William Steakley

Svi ga inače zovu Will. Na trećoj je godini u domu Boliverija. Iskonski je, ima dva brata i mlađu sestru. Obožava metloboj, ali, nažalost, nije upao u tim. Najbolji predmeti su mu Obrana, Preobrazba ljudi i životinja i Napitci. Patronus mu je u obliku jaguara, a ima sovu Canona i mačka Genius. Najbolji prijatelj mu je Michael.


Image Hosted by ImageShack.us
Anna Karkaroff

Prije je pohađala Durmstrang, ali ju je njezin ujak, Igor Karkaroff poslao u Rosewhite jer, kako Anna kaže, tamo u Europi ništa više nije sigurno. Na trećoj je godini, u domu Boliverija. Odlična cura. Najbolji prijatelji u Durmstrangu su joj bili Tatjana Ivanova i Viktor Krum, iako ja mislim da joj je Viktor Krum bio i više od prijatelja: ) Sad joj je najbolja prijateljica Anith, ali druži se i sa svima nama ostalima


Image Hosted by ImageShack.us
Anith Eleniel Davis

Neobična cura koja zbilja privlači pažnju. Dosta je povučena i sanjarski je tip, zbog toga ju mnogi doživljavaju kao umišljenu. To sam i ja u prvo vrijeme smatrala, no sad znam da naša Anith uopće nije takva. Obožava rock, i prava je rockerica. Ima zbilja neobične i prekrasne oči, i obožava metloboj. Na trećoj je godini, u domu Boliverija. Najbolja frendica joj je Anna Karkaroff, a najbolja je u Preobrazbi ljudi i životinja, Stvaranju čarolija i rima te Astronomiji. U svađi ju se lako izbaci iz takta. Hoda s Tomom (sretnica!).


Image Hosted by ImageShack.us
Isabell Black

Super cura! Stigla je iz Hogwartsa prošle godine, baš kao i njezina najbolja prijateljica Lara. Ovdje je na trećoj godini, u domu Boliverija. Odlično se snašla u Rosewhiteu. Iskonskog je podrijetla. Odlično igra metloboj, koji obožava, i posjeduje Vatrenu munju. Pomogla sam joj da dođe u tim nakon što ga je Travis napustio, sad igra na mjestu lovice. Bauk joj je u obliku dementora, a patronus u obliku jednoroga. Ashlee ju, baš kao i mene, uči kako postati animagus, povremeno se pretvara u jednoroga. Naj predmeti su joj Obrana i Preobrazba ljudi i životinja. Kako sam već rekla, najbolja frendica joj je Lara Shinoda.


Image Hosted by ImageShack.us
Lara Shinoda

Premjestila se iz Hogwartsa ovamo, baš kao i Isabell, prošle godine. Najbolja frendica joj je Isabell jer se super slažu još iz Hogwartsa. Na 3. je godini, u Boliveriju. Ima malo kose oči, jer joj je tata porijeklom japanac. Iskonska je. Ima malu mačku, Cyril. Najdraži predmet joj je Obrana. Patronus joj je u obliku crne pantere, a bauk u obliku pauka ili lorda Voldemorta. Voli pisati i crtkarati.


Image Hosted by ImageShack.us
Luna Snape

Luda, luda, luda i otkačena cura. Totalno crazy. Na trećoj je godini, u Boliveriju. Super je frendica, prava rokerica u duši. Obožava rock, i ponekad probudi cijeli društveni svojim slavnim pjevanjem ili sviranjem bubnjeva. Posebno je nadarena i talentirana za gluposti. Najbolja frendica joj je Keera Smith. Jedina rodbina joj je stric Severus Snape koji je u Velikoj Britaniji jer joj je roditelje i tetu ubila moja premila mama. Dobila je nadimak Čupava koji joj, za pravo čudo, nije dala Maggie već neka, nama nepoznata osoba(svaka mu čast!). Najdraži predmeti su joj Obrana i Napitci. Rođena je na petak 13., i ima miša Beetlejucie.


Image Hosted by ImageShack.us
Keera Smith

Na trećoj je godini, u Boliveriju. Ima smeđu kosu i svijetle plavo-zelene oči. Voli metloboj, ali nije dovoljno dobra da uđe u ekipu. Najbolji predmeti su joj Obrana i Aritmancija. Ne voli Napitke i Magijsku povijest. Najbolja frendica joj je Luna Snape. Ima sovu Paradise i mačku Hall. Bauk joj je u obliku dementora, a patronus u obliku orla. Odnedavno je doznala da ima sestru blizanku od koje je starija jednu minutu…


Image Hosted by ImageShack.us
Tom Webbery

Odličan dečko, i zbilja zgodan. Također Melissin brat. On je, kao i svi Webberyjevi, u domu Boliverija, na četvrtoj godini. Stvarno je zgodan i sladak. No, na žalošćenje svih djevojaka ima curu. Njegova cura je Anira Davis. Igra metloboj na mjestu udarača. Najbolji frend mu je Silver. Inače je super, baš kao i Michael iako mi se čini da je on malo ozbiljniji od Michaela. Ponekad se zna držati uštogljeno i umišljeno, praviti se da je pametniji od ostalih i visoko dizati nos, gore u nebesa. Ali pretrpimo mi to… Tom je ipak legenda!


Image Hosted by ImageShack.us
Silver Leonard Ravenwolf

Potječe iz drevne kraljevske obitelji, u kojoj je njegov pra pra pra djed bio crna ovca te se oženio vješticom. U Boliveriju je, na 4. godini. Zbilja je veoma društven, i non-stop je u velikoj gomili ljudi jer kad je sam osjeća se nesigurno. Voli raditi gluposti pa se ponekad zna posvađati s Tomom oko toga. Prije je pohađao Beuxbatons, ali se prebacio u Rosewhite. Najbolji frend mu je Tom Webbery.


Image Hosted by ImageShack.us
Annie Webbery

Melissina godinu dana mlađa sestra. Na prvoj je godini, u Boliveriju. Dosta je sramežljiva, tiha i povučena. Ne govori mnogo, i obično se drži po strani. Ali kad je u svom društvu zna postati dosta pričljiva i nasmijana. Čini se ako da živi u nekom svom, mračnom svijetu. Voli Obranu i Napitke (čini se da je to naslijedila od Melisse), dosta dobro igra piro, a voli i metloboj. Najbolja frendica joj Fanny, a meni se čini kao da su njih dvije sušta suprotnost.


Image Hosted by ImageShack.us
Fanny Nemeth Richter

Na prvoj je godini, u Boliveriju. Iako je mlađa od mene, stvarno je super frendica! Luda, i otkačena. Kako sam već rekla, sušta suprotnost svoje najbolje prijateljice, Annie Webbery. Odlična je učenica i nema nikakvih problema s učenjem. Najdraži predmeti su joj Napitci i Stvaranje rima i čarolija. Pošto je luda voljela bi se baviti skijanjem, ali joj roditelji to ne dopuštaju. Vježba da postane animagus, postepeno se pretvara u leoparda, koji je isto tako lik u koji se pretvara njezin patronus.



ANDORA

Image Hosted by ImageShack.us
Daniel Denberg

Moja ljubav. najslađi dečko na planeti. I ujedno i moj dečko: ) Naprosto ga obožavam. ne mogu bez njega. U Andori je, i jedan je od onih netipičnih Andoraca. Dakle, super je. Obožava metloboj, vratar je i to odličan. Na trećoj je godini. Najdraži predmet m uje Obaran i Napitci, mrzi Prouxa. Ali u Andoru je upao samo zato što je iskonski. Najbolji frend mu je Danny Patterson. Volio bi biti auror ili metlobojski igrač.


Image Hosted by ImageShack.us
Danny Patterson

Mrzim ga! Mrzim ga! Mrzim ga! Zašto je Daniel baš njega morao naći za najboljeg frenda?! Na trećoj je godini, u Andori. I užasan je. Znam da me mrzi, i znam da se on i Daniel non-stop svađaju oko toga. Najbolji frend mu je Daniel i skroz ga nastoji nagovoriti da prekine sa mnom. Najdraži predmeti su mu Napitci i Stvaranje rima i čarolija. Bavi se bacanjem kletvi po nama, Bolivercima. Volio bi biti Paukov sljedbenik, a znam da i Daniela nagovara na isto…


Image Hosted by ImageShack.us
Amber Scott

Mrzim tu curu! Naprosto ju mrzim! Znam da i ona mene mrzi… U Andori je, na trećoj godini. Mrzi me zato što hodam s Danielom. Ona mu je bivša. Igra metloboj. Mislila sam da su dečki stručnjaci za maljce, ali ona mi je pokazala da se i cure mogu nositi s tim malim napasnicima. Nas dvije se naprosto ne podnosimo. Svaki put kad prođemo jedna pored druge kletve frcaju na sve strane. Najdraži predmet joj je Stvaranje rima i čarolija. Uz Dannyja, ona je Prouxova miljenica. Najbolja frendica joj je Michelle.


Image Hosted by ImageShack.us
Michelle Snape

Ona je užasno zla. Stvarno je zlobna. Ispaljuje kletve na sve i svakoga, a i naprosto ne da mira ljudima. Mrzim ju! Ne toliko koliko Amber, ali ju ipak mrzim. Možda zato što joj je Amber najbolja prijateljica. Na trećoj je godini, u Andori. Najdraži predmeti su joj Magična bića i Napitci. Parsel-ust je i voljela bi biti Paukov sljedbenik. Neregistrirani je animagus, pretvara se u vuka. Ima ljubimca crnog jednoroga Luniela, zmiju Fleku i sovu Eola.



Image Hosted by ImageShack.us
Dante Slytherin

Zabavna i zanimljiva cura. Kći je Salazara Slytherina, jednog od osnivača Hogwartsa. Dante je u početku bila u Guilfoyleu, ali se prebacila u Andoru. Na drugoj je godini. Igra metloboj, tragačica je. Igra fenomenalno i Alba je uglavnom sve teže poraze doživio od nje. Najbolji predmeti su joj Magijska povijest i Napitci. Najbolja prijateljica joj je Leni. Hoda s Marcom Riddleom i sve bi napravila za njega (kad malo bolje razmislim, a ko ne bi). S njom se uvijek može razgovarati i uvijek je spremna za zabavu.


Image Hosted by ImageShack.us
Lendora Henesy

Nadimak joj je Leni, i svi ju tako zovemo. Simpatična je i veoma draga. Pomalo otkvačena. Uvijek ima neke urnebesne provale. Iako je u Andori super se slaže s nama ostalima. Na drugoj je godini. Prije se družila s Amber, ali se posvađala s njom i sad joj je najbolja prijateljica Dante. Voli Njegu i Napitke i nekako izlazi na kraj s Prouxom. Ponekad zna biti malo čudna.


Image Hosted by ImageShack.us
Marco Riddle

Na drugoj je godini, u Andori. On je nekakav rod lorda Voldemorta iako ja nisam točno otkrila kakav(navodno dosta blizak), ali nema namjeru ubiti svakoga na putu. Po ponašanju i izgledu su dosta slični(on i Voldemort). Ponekad Voldemort preuzme kontrolu nad nekim dijelom njegova tijela, ali to nije tako često. Bauk mu je u obliku nekakvog velikog feniksa. Hoda s Dante. Najbolji frend mu je Josh McCartney. Pola cura iz škole je zacopano u njega.


Image Hosted by ImageShack.us
Josh McCartney

Moj bivši dečko. On je bezjak, barem je bio bezjak dok nije popio eliksir moći. Sada je postao čarobnjak. Nisam baš dobra s njim, zapravo ga se klonim. Ipak, mislim da bih mu na neki način trebala biti zahvalna, spasio mi je život (iako da nije bilo njega moj život i ne bi bio ugrožen). U Andori je, na drugoj godini. Najbolji frend mu je Marco. Voli Prouxa, pa mu je tako Stvaranje rima i čarolija najdraži predmet. Mislim da želi postati Paukovim sljedbenikom, a čini se da bi htio biti i sa mnom. Ili s Amber?! Nisam sigurna. Čudan je. Jedan čas me mrzi, a drugi čas sam mu već super.


Image Hosted by ImageShack.us
Keira Riddle

Nisam se s njom baš previše upoznala, ali mi se ne čini kao loša cura. Na trećoj je godini, u Andori. Najbolja prijateljica joj je Alma Wood. Odrasla je u sirotištu. Ona je isto Voldemortov i Marcov rod iako ja stvarno ne znam kakav. Nema namjeru bacati uroke po ljudima kao Voldemort. Najdraži predmeti su joj Trave i Magična bića. Voljela bi imati zmaja, a sada ima jednoroga po imenu Moonlight


Image Hosted by ImageShack.us
Alma Wood

Na trećoj je godini, u Andori. Ima brata, Alana. U početku smo se mrzile, no kasnije smo postale super frendice. Najbolji predmet su joj Napitci, a najbolja prijateljica joj je Keira Riddle. Brzopleta je, no može popraviti ono što je učinila u svojoj brzopletosti. Patronus joj je, kao i bauk, u obliku jednoroga. Njezin brat bi volio postati Paukovim sljedbenikom, no Alma ga pokušava odgovoriti od toga. Je li ona dovoljno jaka za to?


GUILFOYLE

Image Hosted by ImageShack.us
Ashlee Amber McKanzie

Inače, za sav ostali puk, Ash. U Guilfoyleu je i drugoj je godini. Super se ipak slaže s nama iz Boliverija. Najbolje prijateljice su joj Enika i Haley. Animagus je iako ne znam kako je to naučila, pretvara se u leptira. Trenutno i mene uči da postanem animagus (hvala, Ash). Naj predmeti su joj Obrana i Čarolije i rime. Hoda s Robertom koji je godinu stariji od nje i koji je najbolji Alexov frend. Iskonska je.


Image Hosted by ImageShack.us
Haley Joy Heron

Na drugoj je godini, u Gulifoyleu. Naj predmet joj je Stvaranje rima i čarolija (kako izdrži s Prouxom?!), ali je odlična i u svim ostalim predmetima.. Najbolje frendice su joj Ashlee i Enika. Iskonska je. Preselila se u SAD jer joj je tata dobio neki super posao. Uvijek se smije i vrlo je simpatična i vesela osoba.


Image Hosted by ImageShack.us
Enika Gryffindor

Potomak je Godrica Gryffindora, jednog od osnivača Hogwartsa. Naslijedila je sjećanja svih Gryffindora. U Gulifoyleu je (nemam pojma kako, ne pitajte mene. Po mom mišljenju bi trebala biti u Boliveriju, ali AnGuBo je valjda drukčije odlučio), na drugoj godini. Naj frendice su joj Ash i Haley. Dosta je nesigurna u sebe, ali kad poludi onda stvarno bude svega. Inače je plaha, možda zato što sve misle da je neki čudak kad je Gryffindorova. Ali ja ne mislim tako, kao ni njezine naj frendice. Ona je super osoba, i s njom se uvijek može razgovarati.


Image Hosted by ImageShack.us
Kinssay Chang

Simpatična cura. Stigla je iz Japana. Na trećoj je godini, u Guilfoyleu. Svi ju zovemo Kiny. Upoznale smo se pod čudnim okolnostima koje su me zamalo stajale glave. Uvijek je tu kad mene treba upozoriti na nešto ili me obavijestiti o nečem. Ponekad imam osjećaj da ona zna sve što se događa u Rosewhiteu, ali i ne samo u Rosewhiteu već i u čitavom svijetu. Ponekad imam osjećaj da je ona moj anđeo čuvar. Inače je dosta dobra u Obrani i može se oduprijeti mnogim čarolijama kojima se i poneki odrasli čarobnjaci ne mogu suprotstaviti. Jako je dobra i u Proricanju. Najbolja frendica joj je Serena. Volim razgovarati s njom jer je tako razumna i s njom nikada nije dosadno


Image Hosted by ImageShack.us
Serena Diggory

Na trećoj je godini, u Guilfoyleu. Luda je, šaljiva i zabavna. Naj frendica joj je Kinssay. Kad odraste voljela bi biti aurorica. Najdraži predmet joj je Obrana. Patronus joj je u obliku orla. Riba je u horoskopu. Iskonska je. Voli zbijati šale i izvoditi gluposti.


Ostali likovi
Image Hosted by ImageShack.us
Lujiza Brown

Moja mama. Jedna od najvećih crnih vještica u povijesti. Ona je inače jako lijepa, a ovu sliku mi je dao Matt Harrison. Tako je ona izgledala sa 16. Sada izgleda starije i ima tamno crnu kosu, boje ugljena. Ona ima prekrasne plave oči, a u njima ima toliko moći da čak mogu ubiti. Njezin cilj je učiniti od svih čarobnjaka bezjake i tako se uzdići nad svima. Navodno je mog oca iskoristila samo da dođe do nasljednika, tj. mene. U tome je uspijela, ali nisam baš ispunila njezina očekivanja. Ona se nadala da ću ja biti jednaka njoj te da će se naše moći na kraju ujedniti u nezaustavljivu silu. Dok je bila u Rosewhiteu, bila je u Andori. Najbolji prijatelji su joj bili Matt Harrison(kojeg je obožavala), Marcous (Moj otac. Njegovo podrijetlo, pa tako i prezime, je nepoznato) i Simone Goldberg. Mog oca je ubila u noći mog rođenja. Navodno je on prorekao, kad me primio u ruke, da ću ja biti različita od nje, to jest da joj se neću pridružiti, i zato ga je ubila. Njezina najveća ljubav, jedina osoba koju je voljela i njezin najbolji priajtelj je Matt Harrison koji me posvojio. Navodno je i on u nju bio zaljubljen, ali se oženio Jane iz meni nepoznatog razloga. Moja mama je imala mnoštvo svojih sljedebnika koji su se nazivali Paukovi sljedbenci.Njezin zaštitni znak je pauk. Svatko tko je postao Paukovim sljedbenikom na ramenu mu se, umjesto Znaka, žigosao Pauk. Nitko nikada ne prestaje biti Paukovim sljedbenikom i Paukovih sljedbnika ima posvuda po svijetu, razasutih. Oni samo čekaju dan kad će se njihova Gospodarica ponovno uzdići.Trenutno je moja mama zatvorena u tamnicu Bastillu i pod prismotrom je tamlisa. Mrzi me, kao i ja nju. Prvo što će učiniti, kad pobjegne iz Bastille je da će ubiti mene. Naravno, ako u tome uspije. Jedna je od 7 Veličanstvenih, to znači da jedna od samo 7 ljudi koji su ikada mogli i ikada će moći izvesti Podvojenu Ličnost. Poznato je svih 6 (Andora, Boliveri, Guilfoyle, Strallman, Innocent, Lujiza Brown) dok je 7. osoba nepoznata.


Image Hosted by ImageShack.us
Marcous

Moj otac. Ne znam mnogo o njemu. Na Rosewhite je došao zagonetno i priča o njegovom dolasku je zapravo legenda. Nakon strahovitog brodoloma u kojem je poginulo mnoštvo ljudi spasio se samo 13 godina star dječak, moj otac, Marcous. Doplutao je do Roselanda. U početku su se svi pitali kako je uspio doći na Roseland ako je bezjak no on nije bio bezjak… Bio je čarobnjak. Prije nego što je došao na Roseland nije imao dom. Živio je kao skitnica, i tako se ukrcao na taj brod. Upao je u dom Andore, što je potaklo mnoge sumnje, pošto je Andora dom crnih čarobnjaka. Mnogi se još i sad pitaju je li on zbilja bio čarobnjak? Nije bio vješt u magiji, bio je gotovo hrkan. U Rosewhiteu se sprijateljio s Mattom Harrisonom, Lujizom Brown i Simone Goldberg. Sve godine školovanja bio je zaljubljen u Lujizu no on nju nije zanimao… Kasnije ga je iskoristila kako bi dobila nasljednicu, to jest mene. Čim sam se rodila i kad me Marcous primio u ruke prorekao je da ja neću biti Lujizina nasljednica i da ću je ja uništiti. U svom bijesu Lujiza ga je ubila…


Image Hosted by ImageShack.us
Matt Harrison

Njega zovem svojim ocem. Bio je najbolji Lujizin prijatelj u Rosewhiteu i bio je u domu Andore. Kad su Lujizu strpali u Bastillu on me prihvatio kao svoju kći. Brinuo se za mene sve ove godine i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. Iako je oduvijek bio zaljubljen u Lujizu oženio je bezjakinju pod imenom Jane. Lujiza mu je, kad me primio u svoj dom, oduzela njegovu čarobnjačku moć…


Image Hosted by ImageShack.us
Jane Harrison

Hvala ti za sve... Bila si mi majka koju nikada nisam imala...

Zavirite u moj fotoalbum...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Maggie

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us